Slušajući sinoć ministra t. ć. na Novoj TV kako govori „RH je krajem 2020. godine bila na 41 % stope odvajanja otpada, a obveza je 50 % i nadam se da neće doći do plaćanja kazni“, nekako mi se ta brojka od 41 % čini nategnutom i to debelo. Mada kažu neki statistika je skup brojki, kako već ide dalje…?
Kompostane su važan dio održivog gospodarenja otpadom, upravo zato jer ih u RH kronično nedostaje, a to je jedno od najboljih rješenja za izazove problematike gospodarenja bio-otpadom!
U RH postoje samo dvije ozbiljne privatne kompostane, koje mogu značajno pomoći u rješavanju izazova gospodarenja bio-otpadom, ali također pohvalno je spomenuti nekoliko (čitaj 6 manjih gradova) koji će postojeće kompostane nadograditi ili će izgraditi nove kako bi u svojim malim sredinama riješili izazov gospodarenja bio-otpadom.
A što ćemo sa ostalih 550 općina i gradova u Hrvatskoj? Kuda će oni sa svojim bio-otpadom, zelenim otpadom, lišćem, granjem, travom???
Prema definiciji kompostiranje je prirodan proces razgradnje organskih tvari poznat i primjenjivan još u antičko doba, odnosno to je biološka razgradnja bio-otpada u prisustvu zraka, pri čemu nastaju ugljikov dioksid, voda, toplina i kao konačni proizvod kompost – humus (lat. compostium – gnojivo od biljnog otpada i zemlje).
Kompost
- hrani biljke
- osigurava prozračnost tla
- zadržava vodu
- pogoduje rastu korjenitog bilja
- moguće ga je primijeniti u: voćnjacima, povrtnjacima, rasadnicima, parkovima, na zelenim površinama, te poljoprivredi
Ako nećemo imati kompostane, kako ćemo i na koji način ćemo riješiti izazove u gospodarenju bio-otpadom koji čini gotovo 40 % miješanog komunalnog otpada?
