Posljednjih godina u poljoprivrednoj zajednici sve se češće raspravlja o biougljenu kao čudotvornom dodatku tlu koji može poboljšati strukturu, zadržavanje vode i otpornost biljaka na stres. Njegova primjena u ratarstvu već je donijela brojne pozitivne rezultate, no kako se biougljen ponaša u višegodišnjim nasadima, posebno tijekom osjetljive faze podizanja novog voćnjaka? Najnovije znanstveno istraživanje provedeno na mladim stablima jabuka donosi neočekivane spoznaje koje bi mogle promijeniti način na koji razmišljamo o pripremi tla i gnojidbi prije sadnje.
Voćarstvo se suočava s brojnim izazovima, od sve češćih sušnih razdoblja do strogih europskih smjernica o smanjenju upotrebe mineralnih gnojiva. U takvom okruženju, integracija organskih poboljšivača poput biougljena i komposta čini se kao logičan korak prema održivijoj proizvodnji. Međutim, je li svako tlo pogodno za ovakav tretman i donose li visoka ulaganja u organske dodatke trenutačne rezultate u prvoj godini rasta?
Analiza metoda primjene biougljena: Od zaoravanja do sadne jame
Istraživanje je provedeno u novoosnovanom voćnjaku jabuka, gdje je posađena komercijalno iznimno važna sorta ‘Gala Brookfield Baigent’ na polupatuljastoj podlozi P 60. Cilj je bio ispitati učinkovitost tri različite metode primjene biougljena proizvedenog iz goveđeg stajnjaka. Korištena je doza od 10 tona po hektaru, a metode su simulirale različite pristupe koje voćari mogu primijeniti na terenu:
- Inkorporacija dubokim oranjem prije samog podizanja voćnjaka, čime se biougljen ravnomjerno raspoređuje u profilu tla.
- Dodavanje izravno u jamiće za sadnju, što je ekonomičniji pristup usmjeren na zonu korijena.
- Površinsko raspršivanje u trake unutar redova s laganim unošenjem u površinski sloj nakon sadnje.
Uz biougljen, istraživači su testirali i dvije različite strategije osnovne ishrane: korištenje organskog komposta i primjenu konvencionalnog mineralnog dušika, kako bi utvrdili potencijalne sinergijske učinke.
Neočekivani rezultati u prvoj godini rasta
Suprotno prevladavajućem mišljenju da dodatak biougljena automatski rezultira bujnijim rastom, mjerenja obavljena krajem prve vegetacijske sezone pokazala su iznenađujuće neutralne rezultate. Ni debljina debla, ni ukupna duljina jednogodišnjih mladica, pa čak ni lisna površina nisu pokazali statistički značajna poboljšanja pod utjecajem biougljena, bez obzira na metodu kojom je on unesen u tlo.
Ovakav ishod ukazuje na to da voćke u prvoj godini nakon sadnje na plodnim i dobro pripremljenim tlima jednostavno ne pokazuju brzi odgovor na dodatak biougljena. Tlo na kojem je proveden pokus već je u startu imalo zadovoljavajuću razinu organske tvari i optimalnu opskrbljenost hranjivima. U takvim uvjetima, bez izraženog stresa od suše (zbog povoljnih vremenskih prilika te sezone), biougljen nije imao priliku pokazati svoje najjače adute – zadržavanje vlage i fiksaciju hranjiva.
Također, važan faktor u agronomiji je poznavanje kemijskih svojstava samog materijala. Korišteni biougljen od goveđeg stajnjaka imao je visoku pH vrijednost (alkalna reakcija), dok je i samo tlo bilo blago alkalno. Ovakvo preklapanje ukazuje na važnost pažljivog odabira tipa biougljena (npr. onog dobivenog od drvne sječke koji ima niži pH) kako bi se izbjeglo dodatno zaluživanje tla koje može blokirati usvajanje mikroelemenata.
Mineralni dušik vs. kompost: Borba između uroda i rasta
Najzanimljiviji dio istraživanja zapravo se odnosio na utjecaj osnovne gnojidbe na diferencijaciju pupova, što je ključan faktor za formiranje prinosa u drugoj godini rasta. U modernim, gustim voćnjacima, cilj je što prije smiriti bujni vegetativni rast i potaknuti stablo na formiranje rodnog drveta (kratkih mladica i mješovitih pupova).
Rezultati su pokazali oštar kontrast između primjene komposta i mineralnog dušika. Stabla koja su prihranjivana mineralnim dušikom pokazala su snažnu tendenciju formiranja mješovitih (cvjetnih) pupova na kratkim rodnim grančicama. Ovo je izuzetno poželjan obrazac rasta jer osigurava rani ulazak u rodnost i visoku produktivnost nasada.
S druge strane, stabla koja su gnojena velikim količinama komposta (67 t/ha) pokazala su sasvim drugačije ponašanje. Kompost je poticao snažan vegetativni rast na uštrb generativnog razvoja (formiranja cvjetnih pupova). Razlog leži u dugotrajnom, odgođenom otpuštanju dušika iz organske tvari komposta. Dok se mineralni dušik brzo usvaja u prvom dijelu vegetacije, kompost nastavlja otpuštati hranjiva i u kasno ljeto, tjerajući voćku na stvaranje dugih mladica i zelene mase u trenutku kada bi trebala formirati pupove za iduću sezonu.
Lekcije za praktično voćarstvo
Ovo istraživanje pruža dragocjene smjernice za voćare koji planiraju podizanje novih nasada jabuka, posebno u sustavima visoke gustoće sadnje (tzv. vretenasti grm).
Prvo, potvrđena je teza da na plodnim tlima dobre poljoprivredne kondicije treba izbjegavati prekomjernu gnojidbu (kako mineralnu, tako i organsku) u samoj godini sadnje. Mlade voćke, čiji korijenov sustav tek uspostavlja kontakt s tlom, imaju vrlo skromne zahtjeve za hranjivima. Višak hranjiva, posebno dušika iz masivnih doza komposta, može narušiti delikatnu ravnotežu između rasta i rodnosti.
Drugo, iako biougljen u ovom konkretnom slučaju nije donio brze, spektakularne rezultate, to ne znači da je njegova primjena besmislena. Djelovanje biougljena u višegodišnjim nasadima treba promatrati kao dugoročno kapitalno ulaganje u profil tla. Njegovi pravi benefiti najčešće dolaze do izražaja tek u godinama ekstremnih suša ili na tlima koja su iscrpljena i pate od tzv. zamora tla (replant disease) uslijed višekratne sadnje jabuke na istoj parceli.
Buduća praksa u voćarstvu vjerojatno će se kretati u smjeru sinergijske primjene biougljena obogaćenog mikrobiološkim preparatima (poput mikoriznih gljiva), čime bi se osigurao puno snažniji startni poticaj za mladu voćku. Za sada, struka savjetuje oprez i mjerenje – prije investicije u skupe organske poboljšivače, temeljna kemijska analiza tla ostaje najvažniji korak u pripremi parcele za novi voćnjak.
SAVJETODAVNI PARTNER
