Kada razmišljamo o bacanju hrane, često zamišljamo supermarkete koji na kraju radnog dana bacaju proizvode s istekom roka trajanja ili restorane s pretrpanim kontejnerima. Međutim, statistike Ujedinjenih naroda otkrivaju potpuno drugačiju, pomalo neugodnu sliku – nevjerojatnih 60 posto sve bačene hrane na svijetu potječe iz naših vlastitih kućanstava. U brojkama, to znači da svaka osoba godišnje u prosjeku baci gotovo 80 kilograma hrane, što bi bilo dovoljno da se svakodnevno nahrane milijuni onih koji pate od gladi.
Jedan od najvećih “krivaca” za ovakvu statistiku jesu ostaci obroka – hrana koja je skuhana, ali nije pojedena. Iako se o ovom problemu mnogo priča, rijetko tko istražuje što točno radimo s onim što nam ostane na tanjuru ili u loncu. Opsežno istraživanje provedeno na više od tisuću poljskih kućanstava dalo je precizan i pomalo zabrinjavajući uvid u naše navike, otkrivajući da se potrošači nimalo ne drže takozvane “hijerarhije gospodarenja otpadom”.
Daleko od ideala: Što zaista radimo s nepojedenom hranom?
Hijerarhija gospodarenja otpadom od hrane vrlo je jednostavna: na prvom mjestu je prevencija (kuhanje točnih porcija), zatim prenamjena (korištenje ostataka za novi obrok), dijeljenje drugima, hranjenje životinja, kompostiranje, a tek na samom i apsolutnom dnu trebalo bi biti bacanje u kantu za smeće.
Istraživanje je pokazalo da se građani ove hijerarhije drže vrlo slabo. Tek četvrtina ispitanika “uvijek” ili “obično” iskoristi ostatke hrane kako bi od njih pripremila neko novo jelo. Na drugom mjestu je davanje hrane životinjama (oko 24 posto), no ono što najviše zabrinjava jest da je bacanje hrane u kantu za smeće na visokom trećem mjestu – gotovo 16 posto ljudi rutinski baca ostatke jela. S druge strane, ekološki najprihvatljivije rješenje nakon konzumacije, kompostiranje, našlo se na samom dnu ljestvice s mizernih osam posto, dijelići zadnje mjesto s praksom davanja hrane obitelji ili prijateljima.
Selo protiv grada: Gdje se hrana više cijeni?
Demografska analiza otkrila je goleme razlike u ponašanju ovisno o mjestu stanovanja i dobi. Očekivano, stanovnici ruralnih područja znatno su rjeđe bacali hranu u smeće. U selima je i dalje duboko ukorijenjena praksa da se ostaci obroka daju domaćim životinjama ili se kompostiraju, čime se prirodni ciklus zatvara.
S druge strane, stanovnici većih gradova, a posebno mlađe generacije, neusporedivo su skloniji tome da ostatke ručka jednostavno sastružu u kantu za smeće. Ovaj podatak ukazuje na paradoks modernog urbanog života – hrana nam je dostupnija nego ikad, ne moramo je sami uzgajati, pa nam je samim time i puno lakše od nje se olako rastati. Zanimljivo je i da kućanstva s nižim primanjima i manjim budžetom za hranu puno rjeđe bacaju obroke, dok edukacija i spol nisu pokazali presudan utjecaj na samu odluku o bacanju u smeće.
Zamka gotovih jela: Što ih više kupujemo, to više bacamo
Istraživači su pokušali otkriti postoji li neki specifičan okidač koji ljude tjera da češće bacaju hranu. Izradom statističkih modela došli su do fascinantnog otkrića: najsnažniji prediktor bacanja ostataka hrane jest učestalost kupovanja gotovih, rashlađenih ili smrznutih jela u supermarketima.
Ljudi koji rijetko ili nikada ne kupuju gotova jela, već kuhaju od osnovnih namirnica, znatno rjeđe bacaju hranu. Logika je jasna – gotova jela se lako kupuju, često iz impulsa ili u žurbi, ali ako nam se okus ne svidi ili zaboravimo na njih, jednako se lako i bacaju jer u njih nismo uložili vlastiti trud, vrijeme i vještinu kuhanja. Drugi važan faktor bili su uvjeti skladištenja; potrošači koji ne paze na to kako spremaju hranu u hladnjak puno češće bacaju obroke jer se oni brže kvare.
Problem bacanja hrane ne može se riješiti preko noći, no rezultati ovog istraživanja jasni su putokaz u kojem smjeru moramo ići. Bacanje hrane u miješani komunalni otpad mora prestati biti društveno prihvatljiva svakodnevna navika. Rješenje leži u kontinuiranoj edukaciji, povratku osnovnim kulinarskim vještinama prenamjene obroka i boljem planiranju kupovine. Smanjenje kupovine gotovih jela i bolja organizacija hladnjaka mali su koraci u kućanstvu, ali predstavljaju ogroman iskorak za zaštitu okoliša i vlastitog kućnog budžeta.
SAVJETODAVNI PARTNER
