Fosfora u tlu često ima mnogo više nego što ga biljka može iskoristiti. Veliki dio vezan je uz kalcij, željezo ili aluminij u spojevima koji se u vodi gotovo ne otapaju, pa korijen do njega teško dolazi. Zato se fosforna gnojiva godinama dodaju i tamo gdje ih tlo već ima dovoljno, a višak dio završi u potocima i jezerima, gdje potiče eutrofikaciju – prekomjeran rast algi. Mikroorganizmi koji otapaju fosfate odavno se spominju kao mogući izlaz: kad bi se fosfor koji već leži u tlu ili kompostu učinio pristupačnijim, gnojiva bi trebalo manje.
Skupina istraživača potražila je takvu bakteriju na neobičnom mjestu, u mulju s morske obale koji plima redovito potapa. Organizmi koji ondje žive naviknuti su na sol i na nagle promjene uvjeta, pa se pretpostavlja da bi mogli biti otporniji i u tlu. Izdvojena bakterija, Priestia aryabhattai soj JJ33, dodana je kompostima od goveđeg, svinjskog i gnoja peradi, a zatim je u loncima uzgajana salata. Rezultati su objavljeni u rujnu 2026. u otvorenom pristupu u časopisu Agronomy. Salata uz kompost od gnoja peradi obogaćen bakterijom imala je nakon 31 dana 42,7 g svježe mase po biljci, 67 % više nego uz samo mineralnu gnojidbu i 36 % više nego uz isti kompost bez bakterije. Uz druga dva komposta učinak bakterije bio je znatno skromniji – i to je možda najzanimljiviji dio priče.
Fosfor koji je u tlu, a nije za biljku
Fosfor je biljci potreban za gotovo sve: za stanične membrane, nukleinske kiseline, prijenos energije u stanici, fotosintezu, a u praksi za klijanje, razvoj korijena i prinos. Problem nije toliko u tome koliko ga ima u tlu, nego u kojem je obliku. Anorganski fosfor u lužnatim i karbonatnim tlima veže se uz kalcij, a u kiselim tlima uz željezo i aluminij, pa nastaju teško topivi minerali. Organski fosfor, primjerice u ostacima biljaka i mikroorganizama, najprije se mora razgraditi da bi postao dostupan.
Bakterije koje otapaju fosfate to rade na dva glavna načina. Izlučuju organske kiseline koje zakiseljavaju okolinu i vežu kalcij, željezo i aluminij, pa se fosfat oslobađa iz minerala. Uz to izlučuju enzime fosfataze, koji iz organskih spojeva odcjepljuju fosfat. Takvih bakterija ima u mnogim rodovima, a jedan od dobro proučenih je rod Bacillus, iz kojeg je nedavno izdvojen i rod Priestia, kojem pripada soj iz ovog istraživanja.
U laboratoriju to često izgleda obećavajuće, a u polju razočaravajuće. Autori podsjećaju da bakterija razvijena za jedno tlo u drugom tlu često ne djeluje jer na njezino preživljavanje utječu zaslanjenost, pH, vlaga, temperatura, organska tvar i natjecanje s domaćim mikroorganizmima. Poznati su i sojevi koji u hranjivoj podlozi dobro otapaju fosfat, a rast biljke ipak ne potiču. Kompost se zato predlaže kao dobar partner: donosi organsku tvar i hranjiva u kojima se unesene bakterije lakše održe, a sadrži i mnogo fosfora. Kompostiranjem, međutim, dio tog fosfora prelazi u stabilnije, slabije topive oblike – upravo one koje bi bakterija mogla otključati.
Od mulja do gnojiva za salatu
Iz uzoraka mulja istraživači su na hranjivoj podlozi s trikalcijevim fosfatom kao jedinim izvorom fosfora izdvojili 37 kolonija bakterija. Oko sedam od njih stvorila se prozirna zona, znak da otapaju fosfat. U tekućoj podlozi soj JJ33 otopio je 119 mg fosfata po litri, gotovo dvostruko više od ostalih kandidata (59 do 80 mg/L). Analiza gena 16S rRNA pokazala je 99,2 % podudarnosti s vrstom Priestia aryabhattai, ranije poznatom kao Bacillus aryabhattai. Riječ je o štapićastoj bakteriji koja stvara spore, što je za praksu važno jer spore lakše preživljavaju skladištenje i nepovoljne uvjete.
Soj je najbolje rastao na 30 °C i pri neutralnom do blago lužnatom pH (7 do 9), a aktivan je ostao i uz 3 do 5 % kuhinjske soli u podlozi. U najpovoljnijim uvjetima, uključujući 3 % soli, za sedam dana otopio je 214,6 mg fosfata po litri, a pH podloge pao je sa 7,0 na 4,0. Autori iz toga zaključuju da je zakiseljavanje vjerojatno glavni mehanizam, iako same organske kiseline i aktivnost enzima nisu izravno mjerili.
Zatim je slijedio pokus u stakleniku. Salata je 31 dan rasla u loncima s po 3 kg tla, na 25 °C i uz 16 sati svjetla dnevno, a tlo se održavalo na oko 60 % najveće količine vode koju može zadržati. Ispitano je osam tretmana u tri ponavljanja: tlo bez gnojidbe, samo mineralna gnojidba (NPK), tri komposta – od goveđeg, svinjskog i gnoja peradi – te ista tri komposta obogaćena bakterijom JJ33, s 10 milijuna živih stanica po gramu komposta. Kompost je dodan u količini od 20 g po kilogramu tla, a svi tretmani s kompostom dobili su i preporučenu mineralnu gnojidbu. To znači da se učinak bakterije u ovom pokusu mjeri na već pognojenom tlu.
Dvije pojedinosti o polaznim materijalima važne su za tumačenje. Kompost od gnoja peradi imao je najviše fosfora (3,1 % P₂O₅ prema 2,2 i 2,4 % kod goveđeg i svinjskog) i znatno više kalcija (14 % CaO prema 5,2 i 4,2 %). Samo tlo pak nije bilo ni zaslanjeno ni siromašno fosforom: imalo je električnu vodljivost 0,37 dS/m i 347 mg pristupačnog P₂O₅ po kilogramu. Otpornost bakterije na sol, dakle, u ovom pokusu s tlom nije bila na kušnji.
Što je izmjereno nakon 31 dana
Svi kompostirani tretmani dali su više salate od tla bez gnojidbe (19,4 g po biljci) i od same mineralne gnojidbe (25,6 g). Najviše je ipak dala kombinacija komposta od gnoja peradi i bakterije: 42,7 g po biljci, uz najdulje listove (20,6 cm) i najviše listova (19,7 po biljci). To je jedini tretman koji se statistički značajno izdvojio od svih ostalih.
Slika je poučnija od samog rekorda. Uz kompost od goveđeg gnoja bakterija je masu salate podigla za 19 %, a uz kompost od svinjskog gnoja za samo 7 %, i nijedna od tih razlika nije bila statistički značajna. Širina lista nije se značajno razlikovala ni među jednim tretmanom. Tvrdnja da bakterija općenito poboljšava rast salate uz kompost na temelju ovih podataka stoji samo za kompost od gnoja peradi.
Slično je i s fosforom u tlu nakon berbe. Svi su komposti podigli pristupačni fosfor iznad razine same mineralne gnojidbe (316 mg P₂O₅/kg). Najviše ga je bilo uz kompost od gnoja peradi s bakterijom, 446 mg/kg, 41 % više nego uz NPK i nešto više nego uz isti kompost bez bakterije (421 mg/kg). Bakterija je značajno podigla fosfor i uz svinjski kompost (s 390 na 425 mg/kg), a uz goveđi nije: oba tretmana imala su oko 390 mg/kg. Usput, tekst rada tvrdi da je fosfor porastao uz goveđi kompost i kompost od gnoja peradi, dok tablica pokazuje da je riječ o svinjskom kompostu i kompostu od gnoja peradi. Ovdje se držimo brojki iz tablice.
Goveđi kompost s bakterijom izdvojio se na drugi način. Tlo je ondje imalo najviše organske tvari (31,3 g/kg), najvišu električnu vodljivost (1,95 dS/m) i najviše amonijskog dušika (77 mg/kg), a autori zaključuju da različiti komposti različito utječu na pretvorbe dušika i rad mikroorganizama. pH tla ostao je u svim tretmanima između 6,7 i 7,2.
Zašto baš kompost od gnoja peradi
Autori uspjeh kombinacije s kompostom od gnoja peradi povezuju s njegovim sastavom. Taj je kompost imao najviše fosfora, pa je bakterija imala više „sirovine“ s kojom može raditi. Imao je i znatno više kalcija, a u neutralnim do blago lužnatim uvjetima, kakvi su vladali u ovom tlu, fosfor se najčešće veže upravo uz kalcij u teško topive kalcijeve fosfate. Bakterija koja zakiseljava okolinu i organskim kiselinama veže kalcij tu bi trebala biti najkorisnija. Autori spominju i nižu vrijednost omjera C/N kao poticaj mikrobnoj aktivnosti, no prema njihovoj vlastitoj tablici kompost od gnoja peradi i goveđi kompost imaju isti omjer C/N, 11, pa to objašnjenje ne razlikuje ta dva komposta.
Važnije je ono što autori pošteno priznaju: koliko je fosfora salata zaista usvojila, nisu mjerili. Fosfor u listovima i korijenu nije analiziran, pa se ne može reći da je veća masa salate posljedica boljeg usvajanja fosfora. Istodobni porast pristupačnog fosfora u tlu i mase biljke upućuje na takvu vezu, ali je ne dokazuje. Bakterije koje potiču rast biljaka često djeluju na više načina odjednom. Za druge sojeve iste vrste opisano je i otapanje kalija i cinka, stvaranje biljnog hormona auksina i tvari koje vežu željezo, a poznati su slučajevi u kojima je bakterija pospješila rast korijena bez ikakvog povećanja usvajanja fosfora. Autori zato zaključuju da je rezultat najbolje shvatiti kao zajednički učinak tla, biljke i mikroorganizama, a ne kao posljedicu jednog mehanizma.
Nije provjereno ni koliko je unesenih bakterija u tlu preživjelo do berbe, ni kako su se ponašale prema domaćim mikroorganizmima. Pokus nije imao ni tretman sa samom bakterijom, bez komposta, pa se ne zna koliki bi bio njezin učinak bez organskog dodatka.
Uvjeti pokusa
Pokus je trajao 31 dan, u loncima s 3 kg tla, u stakleniku sa stalnom temperaturom i vlagom. To su uvjeti u kojima je razlike lakše uočiti, ali i uvjeti koji su daleko od polja ili plastenika na OPG-u. Svaki tretman imao je samo tri lonca, što je malo za pouzdano razlikovanje sličnih tretmana. Upravo zato se od šest kompostiranih tretmana statistički izdvojio samo jedan, a razlike od 7 i 19 % uz svinjski i goveđi kompost mogu biti i slučajne. Autori sami ističu da učinak treba provjeriti dugotrajnim poljskim pokusima, uz praćenje preživljavanja bakterije i njezina odnosa s domaćim mikroorganizmima tla.
Drugo ograničenje tiče se poruke koju istraživanje nosi u naslovu – otpornosti bakterije na sol. Ona je dokazana samo u tekućoj podlozi u laboratoriju. Tlo u pokusu nije bilo zaslanjeno, pa ostaje otvoreno kako bi se bakterija ponašala na zaslanjenom tlu, gdje bi joj ta otpornost trebala najviše koristiti. Tlo usto nije bilo ni siromašno fosforom, a svi tretmani s kompostom dobili su i punu mineralnu gnojidbu. Kako bi bakterija djelovala na tlu kojem fosfora zaista nedostaje, ili uz smanjenu mineralnu gnojidbu, što bi bila glavna praktična korist, ovaj pokus ne pokazuje.
Na kraju, rad ima nekoliko nedosljednosti koje treba imati na umu. Uz već spomenuto neslaganje teksta i tablice o fosforu, u tablici sastava komposta organski ugljik kod goveđeg komposta i komposta od gnoja peradi veći je od ukupnog ugljika (52,3 prema 29,0 % i 57,4 prema 31,9 %), što nije moguće pa je vjerojatno riječ o pogrešci u prikazu. To ne mijenja glavne nalaze o masi salate i fosforu u tlu, ali pokazuje da brojke iz rada vrijedi čitati pažljivo.
Koje informacije su korisne svakodnevnom vrtlaru
Za hrvatske povrtlare iz ovog istraživanja proizlazi prije svega jedna poruka: mikrobiološki pripravak nije čarobni prah koji djeluje uz bilo koji kompost. U ovom pokusu ista bakterija uz jedan kompost dala je izrazit učinak, a uz druga dva jedva primjetan. Tko kupuje mikrobiološko gnojivo, vrijedi ga najprije isprobati na manjem dijelu površine, s kompostom koji inače koristi, i usporediti s dijelom bez pripravka. Bez takve usporedbe teško je znati je li razlika došla od bakterija ili od komposta.
Kompost od gnoja peradi u ovom je pokusu bio najbolji partner bakteriji, ali i sam po sebi bogat fosforom. Prije nego što ga se počne redovito unositi, korisno je napraviti analizu tla. Ako tlo već ima mnogo pristupačnog fosfora, svaki dodatni fosfor iz komposta povećava rizik da dio završi u vodama, a upravo to je problem koji bakterije koje otapaju fosfate trebaju pomoći smanjiti. Brojke iz ovog rada ne mogu se izravno uspoređivati s nalazima hrvatskih laboratorija, jer je fosfor određen drugom metodom ekstrakcije od one koja se kod nas uobičajeno primjenjuje.
Veza sa zaslanjenim tlima zasad je samo obećanje. U prethodnom članku o zaslanjenom tlu pisali smo o pokusu u kojem je kompost na jako zaslanjenom polju bio uspješniji od mikrobiološkog gnojiva, jer bakterije pod jakim pritiskom soli teško rade. Bakterija naviknuta na sol mogla bi tu pomoći, primjerice na tlima doline Neretve, ali to treba tek pokazati pokusima na zaslanjenom tlu, a ne u laboratorijskoj tikvici.
Valja znati i da proizvod s ovom bakterijom zasad ne bi mogao na tržište EU-a kao mikrobiološki biostimulans s CE-oznakom. Prema stanju iz listopada 2025., uredba EU-a o proizvodima za gnojidbu za takve proizvode dopušta samo četiri skupine mikroorganizama: rodove Azotobacter, Azospirillum i Rhizobium te mikorizne gljive. Europska komisija priprema postupak za proširenje popisa, a prva nova dopuštenja očekuju se 2027. Do tada ovakva istraživanja ostaju korak prema novim proizvodima, a ne recept za sljedeću sezonu.
Izvori
- Yun, J., Yoon, D., Chang, S., Shim, J., Chung, W. (2026). Improved Soil Phosphorus Availability and Lettuce Growth by a Mudflat-Derived Halotolerant Phosphate-Solubilizing Bacterium, Priestia aryabhattai JJ33, in Compost-Amended Soils. Agronomy, 16(17), 1686. https://doi.org/10.3390/agronomy16171686
- Uredba (EU) 2019/1009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na raspolaganje na tržištu proizvoda za gnojidbu EU-a. EUR-Lex
- HortiDaily (27. listopada 2025.). EU works to expand approved microorganisms for biostimulants.
SAVJETODAVNI PARTNER
