Primjena komposta u uzgoju cherry rajčice: sustavni pregled istraživanja

Rajčica tipa cherry, sitnih plodova promjera od jednog do četiri centimetra, posljednjih je godina postala jedna od najtraženijih vrsta povrća u trgovinama i restoranima. Kupci je biraju zbog slatkoće i boje, a mnogi očekuju da je uzgojena bez mnogo kemije. Zato ne čudi da istraživači sve češće ispituju može li kompost od organskog otpada zamijeniti dio mineralnih gnojiva u njezinu uzgoju.

Skupina istraživača objavila je u kolovozu 2026. u otvorenom pristupu u časopisu Applied Sciences sustavni pregled istraživanja o primjeni komposta u uzgoju rajčice tipa cherry (Solanum lycopersicum var. cerasiforme). Od gotovo 1200 pronađenih radova objavljenih između 2004. i srpnja 2025. odabrali su 85 koji su ispunili postavljene uvjete. Zaključak je da kompost u većini istraživanja poboljšava rast biljaka, dostupnost hranjiva i prinos, ali da njegov učinak ovisi prije svega o kakvoći komposta, a ne o tome od čega je napravljen. Pregled istodobno otkriva i koliko su postojeća istraživanja međusobno neusporediva, što je za praksu jednako važna poruka.

Kompost kao zamjena za dio mineralne gnojidbe

Autori polaze od dvaju problema koji se često razmatraju odvojeno. Intenzivna proizvodnja povrća oslanja se na velike količine mineralnih gnojiva i sredstava za zaštitu bilja, što dugoročno smanjuje udio organske tvari u tlu. Istodobno poljoprivreda, prehrambena industrija i kućanstva stvaraju velike količine organskog otpada, koji, ako se ne zbrine kako treba, onečišćuje tlo i vode i ispušta stakleničke plinove. Kompostiranje povezuje ta dva problema: od otpada nastaje organski dodatak tlu koji vraća hranjiva u proizvodnju.

Kompost pritom djeluje na više načina. Povećava udio organske tvari i sposobnost tla da zadrži vodu, poboljšava strukturu tla i izmjenu plinova, postupno oslobađa dušik, fosfor i kalij te potiče korisne mikroorganizme u tlu. Rajčica tipa cherry pogodna je kultura za ispitivanje takvih učinaka jer se uzgaja širom svijeta, dobro se prilagođuje različitim uvjetima i ima veliko gospodarsko značenje. Riječ je o kulturi koja je prema autorima i prva udomaćena rajčica, a podrijetlom je iz Anda u Južnoj Americi.

Metodologija preglednog rada

Autori su pretražili šest baza znanstvenih radova te tražilicu Google Scholar, kojom su obuhvatili i takozvanu sivu literaturu, primjerice diplomske radove i izvješća koja nisu objavljena u znanstvenim časopisima. Pretraga je obuhvatila razdoblje od siječnja 2004. do srpnja 2025., a provedena je na engleskom i španjolskom jeziku. U obzir su uzeti samo radovi u kojima je kompost stvarno primijenjen u uzgoju rajčice tipa cherry, dok su drugi pregledni radovi isključeni. Odabir je proveden prema dijelu smjernica PRISMA, međunarodnog standarda za izvještavanje u sustavnim pregledima.

Iz svakog rada autori su zabilježili zemlju i klimatsko područje, način uzgoja i navodnjavanja, vrstu komposta te njegova svojstva: pH, udio dušika, fosfora i kalija, vlagu i trajanje procesa. Važno je naglasiti što ovaj pregled nije. Rezultati pojedinačnih istraživanja nisu statistički objedinjeni u zajedničku procjenu učinka, kao što se radi u metaanalizi, nego su opisno uspoređeni. Iz pregleda se stoga može saznati kamo upućuju istraživanja, ali ne i koliko u prosjeku kompost povećava prinos.

Sirovine i svojstva komposta

Većina analiziranih istraživanja provedena je u zaštićenom prostoru: 64 u plastenicima i staklenicima, 16 na otvorenom tlu, dva u hidroponskom uzgoju i jedno u laboratoriju. Najrašireniji način navodnjavanja bilo je navodnjavanje kapanjem (43,4 % radova), zatim ručno zalijevanje (18,1 %), navodnjavanje kišenjem (13,3 %) i fertigacija (7,2 %). U 14,5 % radova način navodnjavanja nije naveden.

Sirovine za kompost autori dijele u dvije skupine. Sirovine bogate dušikom su stajski gnoj goveda, peradi i koza, kuhinjski otpad i svježi biljni ostaci, a sirovine bogate ugljikom biljna vlakna, ljuske riže, kokosova vlakna i treset. Biljna vlakna korištena su u više od polovice radova (54,8 %), stajski gnoj u trećini (33,3 %), a kuhinjski otpad u 14,3 %. U Latinskoj Americi najčešća ugljikova sirovina bile su ljuske riže, cijenjene zbog dobre sposobnosti zadržavanja vode, prozračnosti i male gustoće. U radovima iz umjerenog klimatskog područja češće se koristio gnoj peradi. Autori zaključuju da se sirovine biraju prema tome što je lokalno dostupno, a ne zato što bi neka bila općenito najbolja.

Za početnu smjesu autori navode omjer C/N od 25 do 35. Iznad 40 razgradnja se usporava, a ispod 25 dušik se gubi kao amonijak. Tijekom kompostiranja omjer pada na 10 do 15. Trajanje kompostiranja u analiziranim radovima kretalo se od 37 do 240 dana. Najkraće je trajalo kada su materijalu dodane bakterije Bacillus subtilis i Bacillus pumilus, a najdulje u radovima iz Azije i Europe.

Sažetak prema Tablici 4 preglednog rada (Reyes Rodríguez i sur., 2026). Svaki redak temelji se na jednom do dva pojedinačna istraživanja.

Učinci na prinos i kakvoću plodova

U većini analiziranih istraživanja kompost je poboljšao rast biljaka, dostupnost hranjiva i prinos rajčice tipa cherry. Najpotpuniji odgovor zabilježen je kad je kompost kombiniran s korisnim mikroorganizmima, primjerice bakterijama roda Azotobacter, mikoriznim gljivama i bakterijama koje potiču rast biljaka, ili s biougljenom. U takvim su pokusima biljke bile više, imale više cvjetnih grozdova i veći ukupni prinos. Nekoliko je istraživanja zabilježilo i više fenola, likopena i antioksidacijskog kapaciteta u plodovima. Mikrobni pripravci korišteni su u jedanaest istraživanja, a među najčešće korištenim organizmima bili su Bacillus spp., Pseudomonas putida, Azospirillum brasilense, Azotobacter chroococcum i kvasac Saccharomyces cerevisiae.

Autori pritom ne skrivaju istraživanja u kojima kompost nije pomogao. U jednom pokusu kompost od komunalnog otpada nije povećao prinos u odnosu na kontrolu i dao je slabiji rezultat od mineralne gnojidbe. U drugom ni kompost ni bokashi nisu utjecali na masu i prinos plodova. Više pokusa pokazalo je da kompost povećava održivost proizvodnje bez bitne promjene konačnog prinosa, a u nekima nije bilo razlike u sadržaju vitamina C, likopena ni šećera. Zabilježeni su i slabiji rezultati, primjerice manji prinos uz otpadnu vodu iz akvakulture. Pojedine mješavine s tresetom, kokosovim vlaknima ili neuravnoteženim sastavom hranjiva nisu nadmašile kontrolu, a kokosova vlakna u jednom su pokusu u stakleniku povećala potrošnju vode i troškove uz najmanji prinos.

Iz toga autori izvode tri zaključka. Prvo, odlučuje kakvoća komposta, njegova zrelost, uravnoteženost hranjiva i biološka aktivnost, a ne podrijetlo sirovine. Nezreo kompost, višak amonija ili neodgovarajući pH mogu oštetiti klijance i usporiti nicanje. Drugo, umjerene količine komposta u pravilu su učinkovitije od visokih, koje mogu pogoršati prozračenost supstrata i uravnoteženost hranjiva, pa se odgovarajuća količina mora odrediti prema supstratu, klimi i fazi razvoja biljke. Treće, kompost ne treba smatrati potpunom zamjenom za mineralna gnojiva, nego prijelaznim korakom prema kružnom gospodarenju hranjivima, osobito u zaštićenom prostoru i na obiteljskim gospodarstvima.

Autori posebno upozoravaju na dvije opasnosti. Komposti urbanog podrijetla, primjerice oni koji sadrže mulj ili otpadne vode, zahtijevaju oprez zbog mogućeg onečišćenja, što je kod kulture koja se jede svježa osobito važno. Osim toga, previsoka zaslanjenost šteti prinosu: pokusi u preglednom radu pokazuju da električna vodljivost supstrata od oko 3 dS/m može poboljšati neka svojstva plodova, ali vrijednosti iznad 4,5 dS/m smanjuju rod.

Ograničenja istraživanja

Najveće ograničenje pregleda autori sami ističu: analizirana istraživanja toliko se razlikuju po sastavu komposta, količinama, trajanju kompostiranja i mjerenim pokazateljima da ih je teško izravno uspoređivati. Mnogi radovi ne navode električnu vodljivost, sadržaj teških metala, zrelost komposta ni količinu primijenjenog komposta na usporediv način, a dio radova nema ni odgovarajuću kontrolu. Zbog toga autori predlažu usvajanje standardiziranih protokola prije nego što bi se mogle dati preciznije preporuke za različite uvjete uzgoja.

Za čitatelje u Hrvatskoj važna je i zemljopisna raspodjela dokaza. Više od dvije trećine istraživanja provedeno je u Latinskoj Americi, ponajviše u Kolumbiji, Meksiku i Brazilu, a iz Europe je samo sedam radova.

U samom radu postoji i više nedosljednosti. Sažetak navodi 86 analiziranih radova, poglavlje s rezultatima 85, a zbroj radova po zemljama iznosi 82. Navedeni udjeli hranjiva u kompostu pojedinih sirovina, primjerice dušik do 27 %, kalij do 61 % ili fosfor do 75 %, znatno su viši od vrijednosti uobičajenih za kompost, pa je vjerojatno riječ o različitim jedinicama u izvornim radovima ili o pogreškama u prijenosu podataka. Sažetak također spominje proizvodne cikluse od 37 do 220 dana, a poglavlje s rezultatima trajanje kompostiranja od 37 do 240 dana, što su različiti pojmovi. Pretraga je, osim toga, obuhvaćala samo radove na engleskom i španjolskom jeziku te sivu literaturu koja nije recenzirana. Te nedosljednosti ne mijenjaju opći zaključak o korisnosti komposta, ali pokazuju da se pojedine brojke iz pregleda ne bi trebale preuzimati bez provjere u izvornim radovima.

Primjenjivost u hrvatskim uvjetima

Intenzivna proizvodnja rajčice u zaštićenom prostoru u Hrvatskoj često se temelji na supstratima od treseta, kokosovih vlakana ili kamene vune, uz navodnjavanje kapanjem i fertigaciju. Pregled pokazuje da kompost u takvim sustavima može imati mjesto, ali i da ga ne treba uvoditi bez provjere. Budući da je većina istraživanja provedena u tropskom području i s lokalnim sirovinama poput ljuski riže, iskustva iz tih radova ne mogu se izravno prenijeti na hrvatske plastenike. Za naše uvjete vjerojatno su korisniji rezultati iz umjerenog klimatskog područja, u kojima se češće koristio kompost od gnoja peradi, kao i iskustva s domaćim sirovinama poput zelenog otpada, stajskog gnoja ili ostataka rezidbe.

Za proizvođače koji žele isprobati kompost u uzgoju rajčice iz pregleda proizlazi nekoliko praktičnih smjernica. Kompost mora biti zreo i stabilan, jer nezreo kompost može oštetiti mlade biljke. Prije primjene korisno je poznavati njegov pH, električnu vodljivost i sadržaj hranjiva, osobito ako se koristi kao dio supstrata u zaštićenom prostoru, gdje se soli lakše nakupljaju. Količina komposta treba biti umjerena i najprije provjerena na manjoj površini, uz usporedbu s dosadašnjim načinom gnojidbe. Kompost pritom ne mora odmah potpuno zamijeniti mineralna gnojiva; razumniji je pristup postupna djelomična zamjena.

Posebnu pozornost treba posvetiti podrijetlu komposta. Autori upozoravaju da su komposti urbanog podrijetla, primjerice od mulja ili otpadnih voda, kod povrća koje se jede svježe rizičniji zbog mogućeg onečišćenja. U Hrvatskoj to dodatno uređuje i Pravilnik o gospodarenju muljem iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda kada se mulj koristi u poljoprivredi, prema kojemu se obrađeni mulj ne smije koristiti na površinama za voće i povrće koje dodiruje tlo i jede se sirovo najmanje deset mjeseci prije berbe. Za uzgoj rajčice stoga je sigurniji izbor kompost od biljnih ostataka, zelenog otpada ili stajskog gnoja poznatog sastava.

Izvori

1. Reyes Rodríguez, A. F., Quijano, S. A., Arango-Varela, S. S., Castro Narváez, S. P. (2026). Influence of Composting on the Agronomic Development of Cherry Tomatoes (Solanum lycopersicum var. cerasiforme): A Systematic Review. Applied Sciences, 16(16), 7988. https://doi.org/10.3390/app16167988
2. Pravilnik o gospodarenju muljem iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda kada se mulj koristi u poljoprivredi. Narodne novine 38/2008.