Poljoprivrednici u Europskoj uniji uskoro bi mogli dobivati certifikate, a time i prihode, za ugljik koji svojim praksama vežu u tlu. Europska komisija donijela je 9. srpnja 2026. delegiranu uredbu s metodologijama certificiranja za aktivnosti gospodarenja ugljikom (carbon farming), odnosno za poljoprivredne i šumarske prakse koje uklanjaju ugljični dioksid iz atmosfere ili smanjuju emisije iz tla. Među prihvatljivim praksama nalazi se i primjena organskih poboljšivača tla i organskih gnojiva, što uključuje kompost.
Europska mreža za kompost (ECN), čiji je član i kompost.hr, u svom izvješću ističe da je kompost obuhvaćen, ali upozorava na jednu odredbu: povezivanje s Uredbom o gnojidbenim proizvodima moglo bi certificiranje ograničiti samo na proizvode s oznakom CE. U ovom pregledu objašnjavamo kako europski sustav certificiranja funkcionira, što nova pravila znače za kompost i zašto je ta naizgled tehnička odredba važna i za hrvatske kompostane i poljoprivrednike.
Europski okvir za certificiranje ugljika
Temelj sustava je Uredba (EU) 2024/3012 o uspostavi okvira Unije za certifikaciju trajnog uklanjanja ugljika, gospodarenja ugljikom i skladištenja ugljika u proizvodima, koja je stupila na snagu u prosincu 2024. Riječ je o dobrovoljnom okviru: nitko nije obvezan sudjelovati, ali onaj tko želi certificirati uklanjanje ugljika na europskoj razini mora poštovati zajednička pravila. Certificiranje provode certifikacijski sustavi koje priznaje Komisija prema provedbenoj uredbi iz 2025., a neovisni certifikacijski subjekti provjeravaju svaku aktivnost.
Pojedine vrste aktivnosti uređuju se delegiranim uredbama s metodologijama. Prva, iz veljače 2026., odnosi se na trajno uklanjanje ugljika, primjerice izravnim izdvajanjem iz zraka uz skladištenje ili proizvodnjom biougljena. Druga, donesena u srpnju 2026., obuhvaća tri aktivnosti gospodarenja ugljikom: poljoprivredu i agrošumarstvo na mineralnim tlima, ponovno natapanje i obnovu tresetišta i drugih organskih tala te pošumljavanje. Za poljoprivrednike je najvažnija prva od njih, jer obuhvaća uobičajene ratarske prakse poput pokrovnih usjeva, smanjene obrade tla i primjene organskih gnojiva.
Pravila za mineralna tla razmjerno su zahtjevna. Aktivnost traje pet godina, uz mogućnost produljenja do tri puta, a ugljik vezan u tlu mora se pratiti još pet godina nakon završetka razdoblja aktivnosti. Promjena zalihe ugljika utvrđuje se mjerenjima ili modelima, pri čemu se uzorci tla uzimaju iz sloja do 30 centimetara dubine, a modeli moraju biti umjereni i potvrđeni izravnim mjerenjima. Od izračunatog učinka oduzima se dio zbog nesigurnosti mjerenja, a uračunavaju se i dodatne emisije, primjerice didušikova oksida iz tla ili goriva za strojeve i prijevoz.
Važan je i uvjet dodatnosti. Aktivnost se može certificirati samo ako nije propisana zakonom i ako bez prihoda od certificiranja ne bi bila financijski isplativa, što se dokazuje jednostavnom provjerom troškova ili usporedbom ulaganja. Za gospodarstva koja su s takvim praksama započela između 2023. i 2027. predviđeno je prijelazno izuzeće, kako ne bi bila kažnjena jer su s klimatski korisnim praksama započela ranije. Manjim gospodarstvima trebalo bi pomoći i skupno certificiranje, koje omogućuje provedbena uredba.
Uredba je nakon donošenja upućena Europskom parlamentu i Vijeću na dvomjesečno razdoblje u kojem mogu iznijeti prigovor, a ECN je očekivao njezinu objavu početkom jeseni. Nakon stupanja na snagu certifikacijski sustavi mogu zatražiti priznavanje usklađenosti s novim metodologijama, a tek tada će poljoprivrednici moći u praksi certificirati svoje aktivnosti.
Kompost u metodologiji i pitanje oznake CE
U metodologiji za mineralna tla primjena organskih poboljšivača tla i organskih gnojiva navodi se kao jedna od prihvatljivih praksi za povećanje zalihe ugljika u tlu. Vrijedi jedan uvjet: prihvatljiva je samo u kombinaciji s poboljšanim praksama uzgoja u plodoredu. Samo rasipanje komposta, bez promjene načina gospodarenja tlom, stoga neće biti dovoljno. Logika je razumljiva: ugljik iz komposta može se u tlu zadržati dugoročno samo ako cijeli sustav gospodarenja podržava nakupljanje organske tvari, a dodatne emisije, primjerice didušikova oksida iz tla ili goriva za prijevoz komposta i rasipanje, oduzimaju se od ostvarenog učinka.
Organski poboljšivači tla i organska gnojiva u metodologiji su definirani pozivanjem na kategorije proizvoda iz Uredbe (EU) 2019/1009 o gnojidbenim proizvodima EU-a. Upravo na to upozorava ECN: takvo pozivanje moglo bi značiti da se certificirati može samo primjena komposta i drugih proizvoda s oznakom CE, odnosno onih koji su usklađeni s europskom uredbom, a ne i komposta koji se na tržište stavlja prema nacionalnim propisima.
To bi moglo imati velike posljedice. Kao što smo pisali u članku o Biotech Actu II, kompost od otpada od hrane, prema ECN-u, danas teško dobiva oznaku CE jer su uvjeti obrade za nusproizvode životinjskog podrijetla kategorije 3 u praksi kompostiranja gotovo neostvarivi. Ako bi certificiranje ugljika ostalo ograničeno na proizvode s oznakom CE, velik dio komposta od biootpada, koji je najdostupniji na tržištu, ostao bi izvan sustava, a poljoprivrednici koji ga koriste ne bi za to mogli dobiti certifikat.
Kritike i otvorena pitanja
Nova pravila nisu bez kritičara. Organizacija Carbon Market Watch, koja prati tržište ugljičnih jedinica, smatra da delegirana uredba nije usklađena s osnovnim zahtjevima Uredbe 2024/3012 i poziva Europski parlament i Vijeće da na nju ulože prigovor. Okolišne udruge upozoravaju i na rizik da se ugljik vezan u tlu ponovno oslobodi, primjerice zbog suše, požara ili promjene načina korištenja zemljišta. Komisija je odlučila da takvo oslobađanje ne poništava već izdane certifikate, ali od subjekata traži prakse za veću otpornost i mehanizam odgovornosti.
Predstavnici sektora pravila su uglavnom dočekali s odobravanjem, ali upozoravaju da je najveći problem potražnja. Certifikati za gospodarenje ugljikom odnose se na privremeno uklanjanje ugljika, što dio kupaca smatra nedostatkom, a jasnih regulatornih poticaja za njihovu kupnju još nema. Komisija je u Akcijskom planu za gnojiva najavila mogućnost poziva na razini Unije u okviru ovog sustava, kojim bi se poljoprivrednicima nadoknadili dodatni troškovi gnojiva biološkog podrijetla, ali pojedinosti još nisu poznate.
Što to znači za Hrvatsku
Za hrvatske poljoprivrednike certificiranje ugljika u tlu zasad je više prilika nego gotov izvor prihoda. Sustav je dobrovoljan, metodologije tek trebaju stupiti na snagu, certifikacijski sustavi moraju biti priznati, a tržište za certifikate još se razvija. Ipak, pravila su sada poznata i gospodarstva koja razmišljaju o promjeni prakse mogu ih uzeti u obzir. To je posebno važno zbog uvjeta dodatnosti: aktivnost koja je već isplativa bez certificiranja neće se moći certificirati, dok gospodarstva koja su s klimatski korisnim praksama započela između 2023. i 2027. imaju prijelazno izuzeće. Zahtjevi za uzorkovanje tla, praćenje i dokumentaciju bit će za mala obiteljska gospodarstva lakše ispunjivi kroz skupno certificiranje, primjerice preko zadruga ili proizvođačkih organizacija.
Za kompostane je ključno pitanje oznake CE. Ako se pri konačnoj provedbi pokaže da se certificirati može samo primjena komposta s oznakom CE, hrvatskim kompostanama postat će važno mogu li i kako uskladiti proizvodnju s Uredbom (EU) 2019/1009. To se posebno odnosi na postrojenja koja prerađuju kuhinjski otpad, za koji vrijede stroga pravila o nusproizvodima životinjskog podrijetla. Ishod ovisi i o tome hoće li Komisija prihvatiti prijedloge ECN-a o izmjeni tih pravila.
Dugoročno, sustav bi mogao povećati potražnju za kvalitetnim kompostom. Kompost je jedan od rijetkih načina da se organska tvar u tlo unese izvana, a ne samo zadrži postojeća, što je za tla s niskim sadržajem organske tvari važno i neovisno o certifikatima. Certificiranje bi tim koristima, koje su dosad bile teško mjerljive, moglo dodati i izravnu financijsku vrijednost.
Izvori
- ECN (2026.): Adoption by the Commission of the certification methodology for carbon farming, objava od 27. srpnja 2026. compostnetwork.info
- Europska komisija (2026.): Delegirana uredba Komisije o dopuni Uredbe (EU) 2024/3012 utvrđivanjem metodologija certificiranja za aktivnosti gospodarenja ugljikom, C(2026) 4666 final, 9. srpnja 2026. Vijeće EU, dok. 11809/26 (HR) · Prilog (HR)
- Europska komisija, Glavna uprava za klimatsku politiku (10. 7. 2026.): Commission adopts certification methodologies for carbon farming under the CRCF Regulation. climate.ec.europa.eu
- Uredba (EU) 2024/3012 o uspostavi okvira Unije za certifikaciju trajnog uklanjanja ugljika, gospodarenja ugljikom i skladištenja ugljika u proizvodima. EUR-Lex
- Agence Europe (2026.): European Commission publishes certification rules for carbon farming activities. agenceurope.eu
- AgNavigator (20. 7. 2026.): EU carbon farming rules welcomed by industry, but demand remains biggest hurdle. agnavigator.com
- Carbon Market Watch (2026.): Faulty to the core 2 – Analysing the methodologies for certifying carbon farming. carbonmarketwatch.org
- Europska komisija (2026.): Akcijski plan za gnojiva, COM(2026) 310. Vijeće EU, dok. 9437/26


