Kada govorimo o kompostu za uzgoj šampinjona, lako je cijelu priču svesti na pitanje od čega je kompost napravljen. Međutim, kod intenzivnog uzgoja plemenite pečurke odnosno šampinjona (Agaricus bisporus) važna je i njegova hranidbena vrijednost nakon što je micelij već prorastao kompost. Upravo se time bavilo novo istraživanje mađarskih znanstvenika i komercijalnih proizvođača, koji su usporedili nekoliko biljnih dodataka kompostu 3. faze. Najzanimljiviji rezultat nije došao od soje niti od gotovog komercijalnog pripravka, nego od bijele lupine.
Odmah treba razjasniti jednu stvar: istraživači nisu uspoređivali pet potpuno različitih vrsta komposta. Osnovni kompost bio je isti, a uspoređivali su što se događa kada se u već prorašteni kompost 3. faze dodaju različiti hranjivi materijali. To je važna razlika, jer rezultat ovog pokusa ne govori da je „kompost od lupine” najbolji za gljive, nego da se prekrupa bijele lupine pokazala zanimljivim dodatkom standardnom kompostu za uzgoj šampinjona.
Pet dodataka, tri doze i isti osnovni kompost
U prvom dijelu pokusa korištene su prekrupa bijele lupine (Lupinus albus), sojina prekrupa, prekrupa uljane repice, kukuruzni pelet i komercijalni dodatak MCSubstradd®. Pokus je proveden u vrećama s po 15 kilograma komposta 3. faze, a svaki je materijal dodan u količini od 1, 2 ili 3 posto mase svježeg komposta. Svaki tretman imao je tri ponavljanja. Pokrivni supstrat bio je jednak u svim varijantama, kao i uvjeti uzgoja, kako bi razlike u prinosu što manje ovisile o mikroklimi ili drugom postupku proizvodnje.
Ovdje vrijedi spomenuti i detalj koji se lako može pogrešno protumačiti čitanjem samo dijela rada. Autori su u laboratoriju istraživali i kako tretiranje formaldehidom utječe na topljivost proteina lupine, ali dodatci korišteni u samom uzgojnom pokusu nisu bili dezinficirani formaldehidom. Formaldehid je korišten isključivo u zasebnom pokusu analize proteina, a ne kao preporučeni postupak pripreme dodatka za uzgoj.
Rezultati uzgoja u vrećama bili su prilično jasni. Kontrolna varijanta bez dodatka dala je prosječno 2,07 ± 0,26 kilograma šampinjona po vreći. Najveći prinos postignut je uz 1 posto prekrupe lupine – 4,02 ± 0,38 kilograma. Slijedio je kukuruzni pelet pri dozi od 1 posto s 3,85 ± 0,34 kilograma. Kod prekrupe uljane repice najveći brojčani rezultat ostvaren je pri 2 posto, 3,38 ± 0,33 kilograma, dok je 1 posto sojine prekrupe dalo 3,36 ± 0,27 kilograma po vreći. Većina tih razlika prema kontroli bila je statistički značajna u unaprijed planiranim parnim usporedbama.
Više dodatka nije značilo i više gljiva
Za praktičnog uzgajivača možda je još zanimljivije ono što se dogodilo povećavanjem doze. Kod većine materijala prelazak s 1 na 2 ili 3 posto nije donosio dodatnu korist. Kod lupine je prinos pao s 4,02 kilograma pri 1 posto na 3,51 pri 2 posto i 3,48 kilograma pri 3 posto. Još je izraženiji primjer soje: 1 posto dalo je 3,36 kilograma, 2 posto 2,93, a 3 posto samo 2,30 kilograma po vreći.
Drugim riječima, hranjiviji kompost nije automatski produktivniji kompost. U ovom pokusu optimalna količina nije se mogla jednostavno povećavati po načelu „više hrane – više gljiva”. I sami autori zato su za kasniji komercijalni pokus odabrali dozu od 1 posto. No to nije univerzalna preporuka za svaki kompost i svaki proizvodni sustav, nego rezultat dobiven s konkretnim materijalima i u konkretnim uvjetima.
Razlike nisu bile samo u kilogramima. U vrećama sa sojinom prekrupom micelij je vrlo brzo kolonizirao pokrivni supstrat, a pojavilo se mnogo plodišta, ali su ona uglavnom bila manja. Lupina je također potaknula gust razvoj plodišta, ponekad u skupinama od tri ili četiri, zbog čega je postojala veća opasnost od deformacija i mehaničkih oštećenja pri berbi. U drugom valu berbe plodišta su bila krupnija, a vizualno ocijenjena kvaliteta bolja. Komercijalni dodatak i kontrola dali su vrlo dobro oblikovane i čvrste gljive, premda njihov prinos nije bio među najvećima. Te opise ipak treba promatrati opreznije od podataka o prinosu: kvaliteta je u ovom dijelu pokusa procjenjivana uglavnom vizualno tijekom redovite berbe, a ne standardiziranim instrumentalnim mjerenjima.
Lupina je prednost zadržala i kada je pokus povećan na 40 tona komposta
Mali pokus u vrećama samo je prvi korak. Zato su istraživači odabrane dodatke provjerili i u proizvodnim uvjetima. U tom je dijelu korišteno 12 zasebnih uzgojnih prostorija, svaka s približno 40 tona identičnog komposta 3. faze. Uspoređene su četiri varijante: 1 posto prekrupe lupine, 1 posto sojine prekrupe, 1 posto komercijalnog pripravka i kontrola bez dodatka. Svaka varijanta bila je zastupljena u tri zasebne prostorije.
I tu je lupina bila najbolja. Ukupan prinos iznosio je 240,77 ± 12,59 kilograma šampinjona po toni komposta. Sojina prekrupa dala je 223,50 ± 21,42 kg/t, komercijalni dodatak 213,30 ± 6,44 kg/t, a kontrola 208,16 ± 13,17 kg/t. Prinos kod lupine bio je statistički značajno veći i od kontrole i od komercijalnog dodatka u provedenim eksploratornim usporedbama. Berba je u prostorijama s lupinom mogla početi i jedan dan ranije, dok abnormalno zagrijavanje komposta u odnosu na kontrolu nije zabilježeno.
U komercijalnom pokusu kvaliteta gljiva ocijenjena je kao vrlo dobra u svim skupinama. Za kontrolu i lupinu napravljeno je i instrumentalno mjerenje čvrstoće klobuka, pri čemu autori navode vrlo slične rezultate. To je važno jer povećanje prinosa nema mnogo praktičnog smisla ako se istodobno dobije roba slabije tržišne kvalitete.
Najviše dušika nije donijelo najveći prinos
Posebno je zanimljivo što lupina nije bila materijal s najvećim sadržajem dušika. Sojina prekrupa sadržavala je 8,50 ± 0,30 posto dušika, lupina 6,70 ± 0,26 posto, komercijalni dodatak 4,70 ± 0,20 posto, prekrupa uljane repice 3,00 ± 0,18 posto, a kukuruzni pelet samo 2,81 ± 0,15 posto. Unatoč tome, soja nije dala najveći prinos, dok je kukuruzni pelet u pokusu s vrećama prošao iznenađujuće dobro.
Autori su zato analizirali i proteinske profile dodataka SDS-poliakrilamidnom gel-elektroforezom (SDS-PAGE). Lupina i komercijalni pripravak imali su djelomično sličan profil ekstrahiranih proteina, osobito u području molekulskih masa od približno 9 do 40 kDa, ali im proizvodni rezultati nisu bili jednaki. S druge strane, kukuruzni pelet imao je relativno slab proteinski profil, a ipak je dao dobar rezultat u vrećama.
To je možda i najkorisnija poruka cijelog rada. Nije dovoljno znati samo koliko neki dodatak sadrži proteina ili dušika. Važni mogu biti brzina oslobađanja hranjivih tvari, struktura materijala, interakcije s mikroorganizmima u kompostu i niz drugih čimbenika. Autori te mehanizme nisu izravno mjerili, pa ih navode kao moguće objašnjenje, a ne kao dokazani uzrok rezultata. SDS-PAGE u ovom je istraživanju poslužio samo kao kvalitativna metoda usporedbe proteinskih profila, a ne kao pouzdan test kojim se unaprijed može predvidjeti prinos.
Što onda znači „najbolji kompost”?
Ako naslovno pitanje shvatimo doslovno, ovo istraživanje ne daje odgovor koji vrijedi za sve gljive niti utvrđuje univerzalno najbolju recepturu komposta. Istraživani su šampinjoni, jedna tehnologija komposta 3. faze i ograničen broj dodataka. Pokusi su imali samo tri ponavljanja po tretmanu, statističke usporedbe bile su eksploratorne, a u komercijalnom dijelu ispitana je samo doza od 1 posto. Autori stoga izričito upozoravaju da rezultate treba ograničiti na ispitane materijale, doze i uvjete proizvodnje.
Ali unutar tih granica rezultat je dovoljno zanimljiv za praksu: prekrupa bijele lupine u količini od 1 posto pokazala se kao vrlo perspektivan biljni dodatak proraštenom kompostu za uzgoj šampinjona. U velikom proizvodnom pokusu dala je najveći ukupni prinos, bez uočenog problema s pregrijavanjem komposta i bez izraženog pogoršanja kvalitete plodišta.
To još nije recept koji bi svaki proizvođač trebao jednostavno preslikati u vlastitu proizvodnju. Jest, međutim, dobar podsjetnik da se pri procjeni komposta ne treba zaustaviti na ukupnom sadržaju dušika ili proteina. Kod šampinjona očito je važno i u kojem se obliku hranjive tvari nalaze, kada postaju dostupne te kako konkretan dodatak funkcionira zajedno s već formiranim kompostom i njegovom mikrobiološkom zajednicom. Upravo tu bi lupina mogla imati zanimljivo mjesto u daljnjem razvoju komposta za profesionalni uzgoj.
SAVJETODAVNI PARTNER
