Zbrinjavanje stajskog gnojiva, posebice onog s peradarskih farmi, predstavlja ogroman izazov. Zbog iznimno visokog udjela vlage i dušika, kokošje gnojivo ima tendenciju zbijanja, što onemogućava protok kisika i dovodi do truljenja, širenja neugodnih mirisa te gubitka vrijednih nutrijenata. Velika komercijalna postrojenja ovaj problem rješavaju upotrebom sustava za prisilnu aeraciju ili teškom mehanizacijom koja redovito prevrće kompostne hrpe kako bi im osigurala kisik. No, takvi su “aktivni” sustavi energetski zahtjevni i preskupi za mala i srednja obiteljska poljoprivredna gospodarstva.
Postoji li alternativa koja ne zahtijeva velika ulaganja u mehanizaciju, a daje jednako kvalitetno organsko gnojivo? Znanstvenici su odlučili usporediti takozvano “pasivno” kompostiranje u hrpama s aktivnim prevrtanjem, kako bi utvrdili može li se uz minimalan trud postići maksimalna kvaliteta komposta.
Pasivno u odnosu na aktivno: U čemu je razlika?
Aktivno kompostiranje oslanja se na mehaničko prevrtanje hrpe koje ubrzava procese osiguravajući ravnomjernu raspodjelu kisika i topline. S druge strane, pasivno kompostiranje oslanja se na prirodnu konvekciju zraka – proces u kojem topli zrak unutar hrpe raste, stvarajući podtlak koji uvlači svježi zrak s dna.
Glavni problem pasivnog kompostiranja kokošjeg gnojiva je njegova velika gustoća koja guši mikrobe. Kako bi riješili taj problem, istraživači su u gnojivo dodali rižine posije (mekinje) – jeftin i široko dostupan poljoprivredni nusproizvod. Rižine posije poslužile su kao strukturni materijal koji je povećao poroznost hrpe (omogućivši joj da “diše”) te su istovremeno uravnotežile omjer ugljika i dušika (C/N), koji je ključan za pravilan rad mikroorganizama.
Istraživači su testirali nekoliko varijanti: čisto gnojivo, gnojivo s posijama (bez prevrtanja), gnojivo s posijama i pokrovom od zrelog komposta te gnojivo s posijama koje se mehanički prevrtalo jednom ili više puta.
Rižine posije kao tajni sastojak uspjeha
Rezultati su jasno pokazali da čisto kokošje gnojivo, bez ikakvih dodataka, jednostavno ne funkcionira dobro. Zbog viška vlage, temperatura u hrpi čistog gnojiva jedva je prelazila 30 °C, što nije dovoljno za uništavanje patogena ni za ozbiljniju razgradnju organske tvari.
Međutim, dodatak rižinih posija dramatično je promijenio sliku. Unutar samo tri dana, temperatura u pasivnim hrpama s posijama skočila je na iznad 45 °C (termofilna faza), dosegnuvši vrhunac na preko 51 °C. Ovako visoke temperature ključne su za higijenizaciju komposta i ubrzanu razgradnju teško probavljivih spojeva. Zanimljivo je da je prekrivanje hrpe tankim slojem već zrelog komposta dodatno zadržalo toplinu, produživši fazu visokih temperatura, iako je donekle usporilo dotok kisika.
Aktivno prevrtanje hrpa očekivano je rezultiralo još dužim trajanjem visokih temperatura (do 12 dana) i boljom oksigenacijom, no pasivne hrpe pokazale su da mogu sasvim solidno pratiti taj tempo.
Humifikacija i zrelost bez previše znoja
Krajnji cilj svakog kompostiranja je dobivanje stabilnog, zrelog gnojiva bogatog humusnim kiselinama koje obnavljaju tlo. Kemijske analize nakon 66 dana pokazale su da su i aktivno prevrtane i pasivne hrpe (s dodatkom posija) postigle izvrsnu razinu humifikacije. Sadržaj korisne humusne kiseline (HA) značajno je porastao u svim tretmanima s posijama.
Najbolji pokazatelj da je kompost spreman za upotrebu i da u njemu nema toksičnih kiselina koje bi mogle naštetiti biljkama jest Indeks klijavosti sjemena (GI). Prema standardima, kompost se smatra zrelim ako mu je GI veći od 70 posto. Pasivna hrpa s rižinim posijama (bez prevrtanja) ostvarila je GI od izvrsnih 76,5 posto, što je vrlo blizu rezultatu hrpe koja se prevrtala čak četiri puta (80,9 posto). Jedina iznimka bila je hrpa s pokrovom od zrelog komposta, koja je ostala tik ispod granice (66,2 posto), najvjerojatnije zbog smanjene izmjene plinova ispod pokrova, što je usporilo oksidaciju organskih kiselina.
Istraživanje donosi odlične vijesti za manje proizvođače: za vrhunski kompost ne trebate skupu mehanizaciju i svakodnevno preokretanje hrpa. Pasivno kompostiranje kokošjeg gnojiva sasvim je izvedivo i ekološki opravdano, pod uvjetom da se gnojivu doda adekvatan “suhi” materijal poput rižinih posija ili slame koji će osigurati prozračnost. Iako proces bez prevrtanja teče mrvicu sporije, pogotovo kada je riječ o ciklusu transformacije dušika (nitrifikaciji), konačni proizvod jednako je siguran, stabilan i bogat humusom. To znači ogromne uštede u radnoj snazi i energiji, pretvarajući zbrinjavanje gnojiva iz financijskog tereta u isplativu poljoprivrednu praksu.
SAVJETODAVNI PARTNER
