Zamislite polje na kojem se nakon svakog sušnog tjedna na površini pojavi tanka bijela kora. Nije to mraz ni prašina, nego sol koju je voda iz dubine izvukla prema površini i ostavila za sobom kad je isparila. Na takvom tlu kukuruz sporo niče, korijen se teško razvija, a mikroorganizmi koji bi inače razgrađivali organsku tvar i oslobađali hranjiva jedva preživljavaju. Kad je tlo toliko zaslanjeno, pitanje nije kako ga malo poboljšati, nego čime uopće početi.
Upravo to pitanje postavila je skupina istraživača koja je na dotad neobrađenom, jako zaslanjenom zemljištu u sušnom području usporedila dva pristupa: mikrobiološko gnojivo, koje u tlo unosi korisne mikroorganizme, i kompostirani stajski gnoj, koji izravno mijenja kemijska i fizikalna svojstva tla. Rad je objavljen u lipnju 2026. u otvorenom pristupu u časopisu Agronomy. Nakon jedne sezone kukuruz uz najveću dozu komposta dao je 41 % veći prinos od kontrole, a zbirni pokazatelj stanja tla porastao je za oko 165 %. Mikrobiološko gnojivo također je pomoglo, ali osjetno manje – i, prema autorima, iz razloga koji govori mnogo o tome kako jako zaslanjeno tlo funkcionira.
Kad sol uzme tlo pod svoje
Pokusno polje nalazilo se u izrazito sušnom kraju: oko 116 mm oborina godišnje, a čak 2308 mm isparavanja. U takvim uvjetima voda se kroz tlo stalno kapilarno penje prema površini, isparava i ostavlja soli u gornjem sloju. Zemljište prije pokusa nije bilo obrađivano ni gnojeno, a u površinskih 20 cm sadržavalo je 18,75 grama soli po kilogramu tla, što ga svrstava među jako zaslanjena tla. Zanimljivo je da pH tla nije bio osobito visok jer su prevladavali sulfati i kloridi, a ne lužnati karbonati. Upravo to pokazuje da zaslanjivanje tla nije isto što i lužnatost – i tlo približno neutralne reakcije može biti gotovo neplodno.
Sol biljci škodi na dva načina. Prvi je osmotski: što je otopina u tlu koncentriranija, to korijen teže crpi vodu, pa biljka trpi sušu i kad je tlo vlažno. Drugi je izravna toksičnost iona, prije svega natrija i klorida, koji ometaju klijanje, rast korijena i usvajanje hranjiva. Natrij usto razara strukturu tla: kad zauzme mjesta na koloidima, čestice se raspršuju, tlo se zbija, voda slabije upija, a površina stvara pokoricu. Zato se uz ukupnu zaslanjenost prate i omjer adsorpcije natrija (SAR) i postotak zamjenjivog natrija (ESP), koji pokazuju koliki dio izmjenjivih mjesta u tlu drži natrij.
Autori polaze od pretpostavke koja je za praksu ključna. Pri blagom i umjerenom zaslanjivanju biljka može sama donekle popraviti okolinu svog korijena, izlučivanjem tvari kroz korijen i privlačenjem korisnih mikroorganizama. Pri jakom zaslanjivanju taj mehanizam slabi jer su i biljka i mikroorganizmi pod prevelikim stresom. Ako je tako, ulaganje u „biologiju“ na početku obnove takvog tla moglo bi biti manje isplativo od ulaganja u samo tlo.
Sedam tretmana, ista voda i ista folija
Pokus je postavljen u travnju 2025. s kukuruzom, na 21 parceli od po 30 m². Parcele su bile raspoređene u tri bloka, tako da je svaki tretman u svakom bloku imao jednu parcelu na nasumično odabranom mjestu. Između parcela su nabijeni zemljani nasipi visine 20 cm, kako voda i gnojivo ne bi prelazili s jedne na drugu. Kontrola je dobila samo mineralno gnojivo. Tri tretmana dobila su mikrobiološko gnojivo u dozama od 0,60, 0,75 i 0,90 t/ha, što odgovara 60, 75 i 90 % proizvođačeve preporuke; proizvod je sadržavao 4 % hranjiva i više od 20 milijuna živih bakterijskih stanica po gramu. Preostala tri tretmana dobila su kompostirani stajski gnoj u dozama od 3, 4,5 i 6 t/ha, pri čemu je najviša doza lokalna preporuka za jako degradirana tla.
Sve ostalo bilo je jednako na svim parcelama. Svaka je dobila istu osnovnu mineralnu gnojidbu (225 kg/ha uree, 300 kg/ha diamonijeva fosfata i 75 kg/ha kalijeva gnojiva), a organski dodaci i gnojiva unijeti su freziranjem u sloj od 0 do 20 cm. Kukuruz je posijan pod plastičnu foliju i navodnjavan kapanjem: ukupno 5700 m³ vode po hektaru u jedanaest obroka, od kojih su tri bila spojena s prihranom. Folija i navodnjavanje važni su za tumačenje rezultata. Folija smanjuje kapilarno podizanje soli, a voda ispire sol iz zone korijena – no budući da su obje mjere bile jednake za sve parcele, razlike među tretmanima mogu se pripisati organskim dodacima.
Uzorci tla i biljaka uzeti su u zriobi, 27. rujna 2025., namjerno 33 dana nakon posljednjeg navodnjavanja, kako se vlaga i soli u tlu ne bi mjerili u trenutku naglih promjena. Istraživači su izmjerili četrnaest svojstava tla – od pH, električne vodljivosti i ukupnih soli, preko organskog ugljika, dušika, fosfora i kalija, do SAR-a, ESP-a i aktivnosti triju enzima (ureaze, katalaze i alkalne fosfataze) – te ih spojili u indeks kvalitete tla (SQI). Uz to su izračunali i širi zbirni pokazatelj koji u jednu brojku spaja 18 pokazatelja iz pet skupina: prinos i rast kukuruza, zaslanjenost, ugljik, hranjiva i biološku aktivnost tla (u izvorniku: ecosystem multifunctionality, EMF).
Što je pokazala jedna sezona
Svi organski dodaci podigli su indeks kvalitete tla iznad kontrole, a najveća doza komposta za oko 165 %. Prinos kukuruza u tretmanima s dodacima bio je 12 do 41 % veći od kontrole, koja je dala 6,66 t/ha. Najveća doza komposta jedina je dala prinos statistički značajno veći od svih ostalih tretmana, što prema navedenim podacima iznosi oko 9,4 t/ha. Zbirni pokazatelj funkcija ekosustava porastao je za 20 do 104 %, opet najviše uz 6 t/ha komposta. U kontroli je gotovo polovica od 18 pokazatelja ostala ispod polovice najviše izmjerene vrijednosti, a 89 % ispod njezinih 80 %. Uz najveću dozu komposta više od 85 % pokazatelja bilo je iznad te visoke granice.
Najuočljivija promjena bila je u samim solima. Svi tretmani smanjili su koncentraciju natrija i klorida u vodenom ekstraktu tla, a najveća doza komposta najviše: natrij je pao s 1,56 na 0,14 mmolc/L, a kloridi s 9,34 na 0,87 mmolc/L, dakle otprilike desetak puta. Analiza važnosti pokazatelja izdvojila je organski ugljik i vlagu tla kao dva svojstva koja su najviše pridonosila poboljšanju indeksa kvalitete tla.
Masa 100 zrna porasla je za 13 do 37 % u odnosu na kontrolu. Zanimljivo je da najveća doza komposta nije dala najviše biljke – najviši kukuruz rastao je uz 3 t/ha komposta – ali je dala najdeblje stabljike, najteže klipove i najteže zrno. Prinos i rast kukuruza bili su pozitivno povezani s vlagom tla, organskim ugljikom, dušikom, fosforom, kalijem i aktivnošću enzima, a negativno s električnom vodljivošću, ukupnim solima, ESP-om i SAR-om.
Najprije tlo, a tek onda biologija
Da bi provjerili zašto su dva pristupa dala tako različite rezultate, autori su upotrijebili statistički model koji procjenjuje koliko je promjena u zbirnom pokazatelju funkcija ekosustava povezana s promjenama u tlu, a koliko s prinosom kukuruza. Kod mikrobiološkog gnojiva model je pokazao dva puta: snažnu vezu između kakvoće tla i funkcija ekosustava te slabiji, ali statistički značajan put preko prinosa. Kod komposta drugi je put praktički nestao. Gotovo sva promjena bila je povezana s poboljšanjem tla, a prinos kao posrednik nije imao značajnu ulogu.
Autori to tumače stresom. Kad je tlo jako zaslanjeno, biljka troši mnogo energije na preživljavanje – na održavanje osmotske ravnoteže i ravnoteže iona u stanicama – pa manje ugljika šalje kroz korijen u tlo. A upravo tim izlučevinama korijena hrane se mikroorganizmi koje mikrobiološko gnojivo želi potaknuti. Ako je taj most između biljke i mikroorganizama oslabljen, korisne bakterije iz vreće teško mogu pokazati puni učinak. Kompost, naprotiv, djeluje i bez tog mosta. Donosi organski ugljik i hranjiva, a autori pretpostavljaju da poboljšava i strukturu, poroznost i sposobnost tla da zadrži vodu, pa voda iz navodnjavanja učinkovitije ispire sol iz zone korijena. Za takvo objašnjenje govori i to što su organski ugljik i vlaga tla izdvojeni kao najvažniji pokazatelji kakvoće tla, a aktivnost enzima tla porasla je uz organske dodatke.
Iz toga autori izvode zamisao postupne obnove jako zaslanjenog tla. U prvoj fazi naglasak bi bio na dovoljnoj količini organske tvari, poput kompostiranog stajskog gnoja, kako bi se popravila osnovna svojstva tla i smanjio pritisak soli. Tek kad se stres ublaži, u drugoj fazi postupno bi se uvodila biološka sredstva poput mikrobioloških gnojiva, koja bi tada lakše pokrenula suradnju biljke, tla i mikroorganizama. Autori pritom neobično često i izričito naglašavaju da je to tek preliminarna hipoteza, a ne provjerena preporuka – i to s dobrim razlogom.
Jedna sezona nije obnova tla
Najveće ograničenje je trajanje. Pokus je obuhvatio samo jednu vegetacijsku sezonu, pa pokazuje kako tlo reagira na početku obnove, a ne kamo će se razvijati sljedećih godina. Je li se sol trajno smanjila ili će se kapilarnim podizanjem vratiti, hoće li učinak komposta trajati i bi li mikrobiološko gnojivo s vremenom sustiglo kompost – na sva ta pitanja odgovor daju tek višegodišnji pokusi.
Drugo, svaki je tretman imao samo tri ponavljanja. To smanjuje statističku snagu za otkrivanje manjih razlika i čini složene statističke modele osjetljivima. Posebno je upitna gotovo savršena povezanost između kakvoće tla i zbirnog pokazatelja funkcija ekosustava kod komposta. Oba pokazatelja dijelom su izračunata iz istih svojstava tla, pa djelomično mjere isto. Autori sami upozoravaju da tu vezu treba čitati kao usklađenost pokazatelja tla, a ne kao dokaz uzroka, a sve rezultate modela nazivaju istraživačkim, a ne potvrdnim.
Treće, i za praksu možda najvažnije: dva dodatka nisu u tlo unijela iste količine ugljika i hranjiva. Doze su odabrane prema stvarnoj praksi – mikrobiološko gnojivo prema preporuci proizvođača, kompost prema lokalnoj preporuci – pa je kompost u tlo donio znatno više organske tvari. Rezultat zato ne znači da je kompost načelno bolji od mikroorganizama, nego da je pri ispitanim, uobičajenim dozama u jednoj sezoni postigao više. Usto, teški metali u kompostu nisu izravno mjereni, nego je njihova niska razina pretpostavljena na temelju toga što je kompost proizveden prema nacionalnoj normi. Uzorci su uzeti samo jednom, u zriobi, pa nema podataka o tome kako su se tlo, biljka i mikroorganizmi mijenjali tijekom sezone. Autori ističu i da nedostaje analiza troškova i koristi, koja bi pokazala isplati li se početno ulaganje.
Od pustinjskog polja do doline Neretve
Hrvatska nema pustinjskih polja s 116 mm kiše godišnje, ali zaslanjivanje tla kod nas nije apstraktna tema. U dolini Donje Neretve, osobito ljeti kad je protok rijeke najmanji, morska voda prodire uzvodno kao takozvani slani klin i zaslanjuje i vodu za navodnjavanje i poljoprivredna tla. Hrvatske vode zato pripremaju projekt zaštite od zaslanjivanja tala i voda na području od oko 12 000 hektara, a Agronomski fakultet u Zagrebu godinama prati zaslanjenost voda i tala u dolini Neretve te razvija pokazatelje zdravlja zaslanjenih priobalnih tala.
Rezultate ovog pokusa ipak ne treba izravno preslikavati. U Neretvi je sol morskog podrijetla, a zimske kiše mogu je djelomično isprati, dok je pokusno tlo bilo pustinjsko, s prevlašću sulfata i klorida i bez prirodnog ispiranja. Pokus je usto rađen s kukuruzom pod folijom i navodnjavanjem kapanjem, dok se u dolini Neretve uzgajaju i nasadi mandarina i povrće. Ono što se ipak može prenijeti jest načelo: kad je tlo pod jakim pritiskom soli, organska tvar koja popravlja strukturu i sposobnost tla da zadrži vodu vjerojatno je prvi korak, a mikrobiološki pripravci teško mogu sami nadoknaditi ono što tlu nedostaje. Pritom kompost ne rješava uzrok – ako se zalijeva slanom vodom, sol se stalno vraća, pa je kakvoća vode za navodnjavanje jednako važna kao i gnojidba.
Za kontinentalnu Hrvatsku pouka je šira od same soli. Zbog smanjenja broja stoke na mnogim se oranicama, osobito onima udaljenima od farmi, stajski gnoj vrlo rijetko ili nikako ne primjenjuje, pa takve površine gube organsku tvar i podložnije su degradaciji. Kompostirani stajski gnoj, kompost s OPG-a ili iz komunalne kompostane mogu dio te praznine popuniti. Prije primjene na problematičnim tlima vrijedi napraviti analizu tla, uključujući električnu vodljivost, a na sumnjivim tlima i SAR te ESP, birati zreo kompost provjerenog sastava, s podacima i o teškim metalima, te pratiti promjene kroz više sezona, a ne samo jednu.
Izvori
- Liang, B., Duan, Z., Ma, Z., Zhao, L., Wang, B., Syed, S., Xue, X. (2026). Short-Term Effects of Compost and Biofertilizer on Soil Quality, Maize Productivity, and Multifunctionality in Severely Saline Arid Farmland. Agronomy, 16(12), 1121. https://doi.org/10.3390/agronomy16121121
- Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja (2023). Informacija o zahtjevu za provedbu postupka procjene utjecaja na okoliš zaštite od zaslanjivanja tala i voda područja Donje Neretve.
- Romić, M., Mornar, V., Reljić, M., Slapničar, A., Bagić Babac, M., Romić, D. (2024). Utilizing Artificial Intelligence (AI) to Develop Soil Health Index for Salinized Coastal Agricultural Land. Journal of Coastal Research, 113(sp1), 225–229. CroRIS
- Uputa za tip operacije 10.1.17. Poticanje uporabe stajskog gnoja na oraničnim površinama.
SAVJETODAVNI PARTNER
