Većina europskih spalionica otpada mogla bi izbjeći velik dio novog troška za emisije ugljičnog dioksida, upozorava europska mreža organizacija Zero Waste Europe u analizi objavljenoj 10. rujna 2026. Razlog su besplatne emisijske jedinice za postrojenja koja opskrbljuju sustave daljinskog grijanja te postupno uvođenje cijene ugljika. Prema analizi, time bi se oslabio poticaj da se otpad sprječava, bolje razvrstava i reciklira, umjesto da se spaljuje.
„To nije snaŽan signal za ulaganja, nego šestogodišnja odgoda primjene načela ‘onečišćivač plaća’”, izjavio je Janek Vähk, voditelj politika za nulto onečišćenje u Zero Waste Europe.
Spalionice ulaze u europski sustav trgovanja emisijama
Europski sustav trgovanja emisijskim jedinicama (ETS) temeljni je klimatski instrument Europske unije: elektrane i industrijska postrojenja za svaku tonu ugljičnog dioksida moraju predati emisijsku jedinicu, koju dobivaju besplatno ili kupuju na tržištu. Spalionice komunalnog otpada dosad su bile izvan sustava, iako pri spaljivanju plastike i drugih materijala fosilnog podrijetla nastaje ugljični dioksid.
Europska komisija predložila je 17. srpnja 2026., u sklopu šire revizije sustava, da se u njega uključe postrojenja za spaljivanje i suspaljivanje neopasnog otpada kapaciteta većeg od tri tone na sat, što obuhvaća praktički sve spalionice komunalnog otpada. Prema prijedlogu, operateri bi za emisije plaćali postupno: od 2031. za četvrtinu emisija, 2032. za polovinu, 2033. za tri četvrtine, a od 2034. za sve emisije. To je tri godine kasnije od 2028., koja se kao mogući početak spominjala u postojećoj direktivi o trgovanju emisijama.
Prijedlog sadrži i nekoliko iznimaka. Postrojenja koja opskrbljuju sustave daljinskog grijanja i dalje bi mogla dobivati besplatne emisijske jedinice, i to do 2040. Države članice mogle bi do 2035. odabrati izuzeće ako ispunjavaju barem dva od tri uvjeta: već primjenjuju jednakovrijedan porez na ugljični dioksid, ispunjavaju europske ciljeve recikliranja ili ispunjavaju ciljeve smanjenja odlaganja otpada. Postrojenja u najudaljenijim regijama Unije bila bi izuzeta do 2035.
Zašto besplatne jedinice mijenjaju računicu
Oko 60 posto europskih postrojenja za energetsku oporabu otpada radi u kogeneraciji, odnosno istodobno proizvodi električnu energiju i toplinu za daljinsko grijanje. Upravo ta postrojenja, prema prijedlogu, zadržavaju pravo na besplatne emisijske jedinice. Prema izračunu Zero Waste Europe, tipično postrojenje s kogeneracijom 2031. plaćalo bi za emisije oko 7,5 eura po toni spaljenog otpada, a 2033. oko 24 eura. Tipično postrojenje za daljinsko grijanje 2034. plaćalo bi oko 33 eura po toni, a postrojenje koje proizvodi samo električnu energiju oko 40 eura.
Te brojke postaju važne kad se usporede s troškom alternative. Dodatno izdvajanje plastike i drugih materijala fosilnog podrijetla iz otpada prije spaljivanja, prema istoj analizi, stoji od 39 do 50 eura po toni. Sve dok je trošak emisija niži od toga, spalionici se ekonomski ne isplati ulagati u bolje razvrstavanje, a općinama se ne isplati više otpada usmjeriti u recikliranje. Prema Zero Waste Europe, većina postrojenja s kogeneracijom plaćala bi tijekom većeg dijela 2030-ih znatno manje od razine koja bi takve odluke učinila isplativima.
To je, prema organizaciji, osobito problematično jer Europa već ima višak kapaciteta za spaljivanje od oko 60 milijuna tona godišnje, a s postrojenjima u izgradnji i planiranim mogla bi ga imati i više od 70 milijuna tona. Postrojenja koja trebaju stalnu količinu otpada da bi bila isplativa, upozoravaju kritičari, mogu kočiti sprječavanje nastanka otpada i recikliranje.
Zero Waste Europe od Europskog parlamenta i Vijeća traži četiri izmjene prijedloga: ukidanje postupnog uvođenja cijene ugljika, prestanak dodjele besplatnih emisijskih jedinica spalionicama komunalnog otpada do 2034. umjesto 2040., ukidanje mogućnosti da se države članice izuzmu iz sustava te usmjeravanje prihoda od dražbi emisijskih jedinica u sprječavanje nastanka otpada, ponovnu uporabu, odvojeno prikupljanje, recikliranje i daljinsko grijanje s niskim emisijama.
Druga strana rasprave
Industrija energetske oporabe otpada prijedlog vidi drugačije. Europsko udruženje dobavljača opreme za energetsku oporabu otpada ESWET ocijenilo je da prijedlog pruža „čvrstu osnovu za smanjenje emisija uz nastavak sigurne obrade otpada”. Udruženje želi da se prijelazne godine iskoriste za pripremu sektora, uključujući ulaganja u izdvajanje i skladištenje ugljičnog dioksida, te smatra da bi veći dio troška trebali snositi proizvođači proizvoda od materijala fosilnog podrijetla. Zero Waste Europe je pak u srpnju pozdravio samu činjenicu da spaljivanje otpada ulazi u europsku klimatsku politiku, kao i mogućnost da države prihode od dražbi koriste za pomoć lokalnim vlastima pri prelasku na više razine reda prvenstva gospodarenja otpadom. O konačnim pravilima odlučit će Europski parlament i Vijeće.
Biootpad u spalionici i što to znači za Hrvatsku
Za kompostiranje je rasprava važna iz jednog razloga: u miješanom komunalnom otpadu koji završava u spalionicama velik je udio biootpada. U Hrvatskoj, prema podacima iz Strategije biogospodarstva do 2035., biootpad čini oko 37 posto miješanog komunalnog otpada. Njegovo spaljivanje u sustavu trgovanja emisijama ne nosi trošak, jer se ugljični dioksid iz biomase smatra biogenim, pa cijena ugljika izravno ne potiče njegovo izdvajanje. Neizravno ipak djeluje: što je skuplje spaljivati plastiku i druge fosilne materijale, to je isplativije bolje razvrstavati otpad u cjelini, a time i odvojeno prikupljati biootpad. Upravo je zato visina stvarnog troška po toni ključna.
Hrvatska danas nema spalionicu komunalnog otpada, a više od polovine komunalnog otpada i dalje odlaže na odlagališta. Pitanje ipak nije samo teorijsko. Grad Zagreb, prema izjavama gradonačelnika iz ožujka 2025., planira centar za gospodarenje otpadom u Resniku bez spalionice, ali je naručio studiju izvodljivosti o tome treba li grad graditi vlastito energetsko postrojenje za ostatni otpad ili ga predavati drugima. Neki hrvatski centri za gospodarenje otpadom već proizvode gorivo iz otpada, a njegovo spaljivanje u Hrvatskoj ili izvozom također će ovisiti o cijeni ugljika.
Za hrvatske gradove i općine poruka je jasna. Odluke o ulaganju u obradu otpada koje se donose sada vrijedit će desetljećima, a spaljivanje će u tom razdoblju postati skuplje, bez obzira na to kada i kako čvrsto cijena ugljika bude uvedena. Odvojeno prikupljanje biootpada i njegovo kompostiranje ili anaerobna digestija i dalje ostaju način obrade koji ne ovisi o cijeni ugljika i koji, prema predloženim smjernicama za europske fondove, ne nanosi bitnu štetu okolišu.
Izvori
- Zero Waste Europe (10. 9. 2026.): Free allowances could let most waste incinerators dodge the EU’s new carbon price, priopćenje. zerowasteeurope.eu
- Zero Waste Europe (2026.): The missing carbon price signal: how free allocation could blunt the EU ETS signal for incineration. zerowasteeurope.eu
- Zero Waste Europe (17. 7. 2026.): EU finally puts a price on burning waste, priopćenje. zerowasteeurope.eu
- Resource (2026.): EU to phase waste incineration into emissions trading from 2031. resourcemedia.eco
- tportal (26. 3. 2025.): Tomašević predstavio idejni projekt CGO-a u Resniku. tportal.hr
- Fuk, B. (2019.): Gorivo iz otpada – rješenje ili problem. Sigurnost 61(1), 67–70. hrcak.srce.hr
- tportal (10. 1. 2026.): Centri za gospodarenje otpadom u Hrvatskoj. tportal.hr
SAVJETODAVNI PARTNER
