Kakvoća komposta počinje u kanti: koje opasnosti kriju ulazne sirovine

Autor:

Kategorija:

spot_img

Kompost ne može biti bolji od otpada od kojeg je napravljen. Kompostiranje i anaerobna digestija razgrađuju organsku tvar i uništavaju većinu uzročnika bolesti, ali ne mogu ukloniti plastiku, teške metale ili postojane kemikalije. Ako takve tvari uđu u postrojenje, završit će u kompostu ili digestatu, a s njima i u tlu.

Zato su se 8. srpnja u uredu flamanske organizacije Vlaco u Mechelenu u Belgiji sastali voditelji kakvoće iz europskih organizacija za osiguranje kakvoće komposta i digestata. Prema izvješću Europske mreže za kompost (ECN), čiji je član i kompost.hr, raspravljali su o tome kako različite zemlje prate onečišćenja u materijalima koji ulaze u kompostane i bioplinska postrojenja. Zaključak je bio da je okvirna pozitivna lista dopuštenih ulaznih materijala najučinkovitiji način da se spriječi razrjeđivanje i onečišćenje gotovog komposta i digestata. ECN-ova voditeljica kakvoće Stefanie Siebert predstavila je i novo, četvrto izdanje priručnika europskog sustava osiguranja kakvoće ECN-QAS, usklađeno s novim europskim ograničenjima za nečistoće.

To je dobar povod za pitanje koje se rijetko postavlja izvan stručnih krugova: što se zapravo može naći u biootpadu i zelenom otpadu, i kako to dospijeva u kompost?

Šest vrsta opasnosti

Fizičke nečistoće i mikroplastika

Najvidljiviji problem su nečistoće koje ne pripadaju u biootpad: plastika, staklo i metal. Najveći dio njih dolazi iz kućanstava i trgovina, kao vrećice, ambalaža ili hrana bačena zajedno s pakiranjem. Postrojenja ih velikim dijelom uklanjaju prosijavanjem i drugim postupcima, ali sitniji komadi ostaju, a plastika se tijekom obrade usitnjava u mikroplastiku. Istraživanje Sveučilišta u Bayreuthu, objavljeno 2018. u časopisu Science Advances, pokazalo je koliko izvor otpada određuje konačni rezultat.

Kompost od otpada iz trgovina sadržavao je 895 čestica plastike većih od jednog milimetra po kilogramu suhe tvari, kompost od biootpada iz kućanstava od 20 do 24, a digestat iz poljoprivrednih bioplinskih postrojenja tek pojedinačne čestice ili nijednu. Autori zaključuju da plastika uglavnom potječe od ambalaže za hranu.

Teški metali

Kadmij, olovo, živa, nikal, krom, bakar i cink mogu dospjeti u kompost iz onečišćenih sirovina ili nečistoća poput metalnih predmeta i baterija. Kompostiranjem se ne razgrađuju, a budući da se masa materijala tijekom kompostiranja smanjuje, njihova se koncentracija u gotovom proizvodu može čak povećati. Odvojeno prikupljeni biootpad u pravilu ima znatno manje teških metala od organskog dijela miješanog komunalnog otpada, zbog čega europska pravila za kompost takav otpad isključuju.

Postojani organski onečišćivači

U ovu skupinu idu policiklički aromatski ugljikovodici (PAH), poliklorirani bifenili (PCB) te per- i polifluoroalkilne tvari (PFAS), poznate kao „vječne kemikalije”. Pregled američke Agencije za zaštitu okoliša iz 2021. naveo je istraživanje u kojem je kompost s dodatkom kompostabilne ambalaže za hranu sadržavao od 31 do 75 mikrograma PFAS-a po kilogramu suhe tvari, a kompost bez takve ambalaže od 2,3 do 7,4. Autori upozoravaju da sirovine nisu bile posve usporedive, pa izravna uzročna veza nije dokazana, ali ambalaža za hranu može biti obrađena fluoriranim spojevima kako bi bila otporna na masnoću.

Postojani herbicidi

Manje poznat, ali za vrtlare vrlo neugodan problem su herbicidi poput klopiralida, aminopiralida i piklorama. Koriste se za suzbijanje širokolisnih korova na travnjacima i pašnjacima, a razgrađuju se sporo. Mogu dospjeti u kompost s pokošenom travom s tretiranih površina ili sa stajskim gnojem životinja koje su jele tretirano bilje, jer se klopiralid iz organizma izlučuje uglavnom nepromijenjen. I vrlo male količine mogu oštetiti osjetljive kulture poput rajčice. Prema dokumentiranim slučajevima, izvor takvog onečišćenja bio je zeleni otpad, stajski gnoj ili sijeno, a ne otpad od hrane.

Uzročnici bolesti i sjemenje korova

Biootpad, osobito ostaci hrane životinjskog podrijetla i stajski gnoj, može sadržavati uzročnike bolesti poput bakterija roda Salmonella i Escherichia coli, a zeleni otpad sjemenje korova i uzročnike biljnih bolesti. Za razliku od prethodnih opasnosti, njih proces može ukloniti, ali samo ako svi dijelovi hrpe dovoljno dugo budu izloženi visokoj temperaturi.

Razrjeđivanje

Posebna opasnost nije tvar, nego praksa: miješanje onečišćenog materijala s čistim kako bi konačni proizvod ipak zadovoljio granične vrijednosti. Upravo zato stručnjaci za kakvoću inzistiraju na kontroli onoga što ulazi u postrojenje, a ne samo onoga što iz njega izlazi.

Kontrola na ulazu, a ne samo na izlazu

Prema priručniku europskog sustava osiguranja kakvoće ECN-QAS, u kompostanu smiju ući samo biorazgradivi materijali koji su odvojeno prikupljeni, a mulj s uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i miješani komunalni otpad isključeni su. Dopušteni materijali navedeni su na obveznoj pozitivnoj listi, razvrstanoj prema šiframa iz europskog kataloga otpada. Na njoj su, primjerice, biljni ostaci iz poljoprivrede, stajski gnoj, kora drveta, ostaci iz prerade voća, povrća i žitarica, ostaci iz pekarske i mliječne industrije te pivski trop. Uz neke stavke postoje dodatni uvjeti: stelja i kora ne smiju sadržavati furnir, premaze ni sredstva za zaštitu drva, nusproizvodi životinjskog podrijetla moraju biti u skladu s posebnom europskom uredbom, a dio materijala, poput mulja iz mljekarske industrije, smije se kompostirati tek nakon anaerobne digestije.

Pozitivna lista samo je prvi korak. Priručnik propisuje da tijekom radnog vremena na ulazu u postrojenje mora biti stručna osoba koja odmah pregledava svaku isporuku. Za svaku primljenu ili odbijenu pošiljku bilježi se datum, vrsta, masa, podrijetlo i dobavljač, različiti materijali skladište se odvojeno, a proizvođač mora osigurati da se onečišćujuće tvari namjerno ne razrjeđuju. U Flandriji međuopćinska poduzeća provjeravaju kakvoću biootpada već pri prikupljanju te naknadno analizama sastava, kojima se utvrđuje koliko je u biootpadu nečistoća.

Gotov proizvod zatim se redovito ispituje. U sustavu ECN-QAS broj analiza godišnje računa se prema količini ulaznog materijala: količina u tonama podijeljena s 10.000, uvećana za jedan, uz najviše 12 analiza godišnje. Za uzročnike bolesti ključan je sam proces. Europska uredba o gnojidbenim proizvodima zahtijeva da svaki dio šarže bude izložen temperaturi od najmanje 70 °C tijekom tri dana, 65 °C tijekom pet dana, 60 °C tijekom sedam dana ili 55 °C tijekom 14 dana. Za postojane herbicide, koje kemijske analize teško otkrivaju u vrlo malim koncentracijama, stručnjaci preporučuju biološki test, odnosno uzgoj osjetljivih biljaka na uzorku komposta, te suradnju s dobavljačima zelenog otpada, osobito u kasno proljeće i ljeto, kada je trave najviše.

Metode analize još se usklađuju. Europske norme za uzorkovanje i analizu gnojidbenih proizvoda, koje se izrađuju na temelju zahtjeva Europske komisije (mandat M/564), trebale bi biti službeno objavljene 2027.

Granične vrijednosti u EU-u i Hrvatskoj

Za kompost koji se kao gnojidbeni proizvod EU-a s oznakom CE prodaje na cijelom europskom tržištu, Uredba (EU) 2019/1009 propisuje i ulazne sirovine i granične vrijednosti. Kompost se smije proizvoditi samo od odvojeno prikupljenog biootpada, nusproizvoda životinjskog podrijetla koji su dosegnuli krajnju točku u proizvodnom lancu te neobrađenih ili minimalno obrađenih biljnih i drugih organizama, a isključeni su organski dio miješanog komunalnog otpada i mulj. Kompost smije sadržavati najviše 6 miligrama PAH-ova po kilogramu suhe tvari i najviše 5 grama nečistoća većih od 2 milimetra po kilogramu suhe tvari, pri čemu ni staklo ni metal ne smiju premašiti 3 grama. Za plastiku je granica od 16. srpnja 2026. smanjena na 2,5 grama po kilogramu suhe tvari, a Komisija je mora ponovno preispitati do 2029.

Za organske poboljšivače tla vrijede i granične vrijednosti za teške metale, primjerice najviše 2 miligrama kadmija, 1 miligram žive, 50 miligrama nikla i 120 miligrama olova po kilogramu suhe tvari, te za uzročnike bolesti: u 25 grama uzorka ne smije biti salmonele. Priručnik ECN-QAS za pojedine metale postavlja još strože granične vrijednosti, primjerice 1,3 miligrama kadmija i 0,45 miligrama žive po kilogramu, te ograničava sjemenje korova na najviše dvije sjemenke korova po litri komposta.

Za PFAS, mikroplastiku manju od 2 milimetra i postojane herbicide europske granične vrijednosti za kompost zasad ne postoje.

U Hrvatskoj uvjete pod kojima kompost i digestat prestaju biti otpad propisuje Pravilnik o nusproizvodima i ukidanju statusa otpada (NN 117/14 i 106/22). Prema njemu kompost mora zadovoljiti uvjete za određenu namjenu propisane u Dodatku V. pravilnika i biti proizveden od otpada navedenog u tom dodatku, a ispitivanje šarži u akreditiranom laboratoriju provodi se na godišnjoj razini. Kompost koji ne zadovoljava te uvjete i dalje se smatra otpadom.

Što iz toga slijedi za kompostane i građane

Za kompostane je poruka sastanka u Mechelenu jasna: kakvoća se ne može naknadno „iščistiti”. Jednom kad plastika, metali ili postojane kemikalije uđu u postrojenje, mogu se samo djelomično ukloniti ili razrijediti, a razrjeđivanje je upravo ono što sustavi kakvoće žele spriječiti. Zato su pozitivna lista ulaznih materijala, pisani ugovori s dobavljačima, stručni pregled svake isporuke i pravo na odbijanje onečišćene pošiljke osnovni alati, a ne birokracija. Za postrojenja koja žele prodavati kompost s oznakom CE ti će zahtjevi biti sve važniji, osobito nakon što je od srpnja 2026. stroža granica za plastiku.

Za gradove i općine najvažniji je izvor biootpada. Biootpad iz kućanstava, prema istraživanju o mikroplastici, može dati prilično čist kompost, ali samo ako se odvojeno prikuplja i ako građani u njega ne bacaju ambalažu. Otpad iz trgovina, u kojem se hrana često baca zajedno s pakiranjem, znatno je zahtjevniji i traži posebnu obradu prije kompostiranja. Pri prikupljanju zelenog otpada iz javnih površina i vrtova vrijedi provjeriti koriste li se na njima postojani herbicidi.

Za građane je poruka najjednostavnija: u spremnik za biootpad ide samo biootpad. Plastika, staklo, metal i ambalaža, uključujući ostatke hrane u pakiranju, ne pripadaju u njega. Ako je u nekoj općini dopušteno odlaganje biootpada u kompostabilnim vrećicama, treba se držati lokalnih uputa, jer mogućnost obrade takvih vrećica ovisi o postrojenju. Svaka greška u kanti na kraju završava u tlu na kojem se uzgaja hrana.

Izvori

  • ECN (2026.): Discussion on monitoring approaches of potential hazards in input materials for biological treatment, objava od 31. kolovoza 2026. compostnetwork.info
  • ECN (2026.): ECN-QAS Quality Manual, 4. izdanje. compostnetwork.info
  • Uredba (EU) 2019/1009 o gnojidbenim proizvodima EU-a, Prilog I. (FKP 3) i Prilog II. (KMS 3). EUR-Lex
  • Weithmann, N. i sur. (2018.): Organic fertilizer as a vehicle for the entry of microplastic into the environment. Science Advances 4(4), eaap8060. doi.org/10.1126/sciadv.aap8060 · Food Packaging Forum (sažetak)
  • U.S. EPA (2021.): Emerging Issues in Food Waste Management: Persistent Chemical Contaminants, EPA/600/R-21/115. epa.gov (PDF)
  • Association for Organics Recycling (2010.): Managing the risks of herbicides in composting systems. qualitycompost.org.uk (PDF)
  • Interreg Europe (2024.): Structural planning required (1990-2024) for successful management of organic treatment of biowaste (Vlaco/OVAM). interregeurope.eu
  • Pravilnik o nusproizvodima i ukidanju statusa otpada, NN 117/14, 106/22. zakon.hr

SAVJETODAVNI PARTNER

Pročitajte više

Povezani članci