Novo istraživanje otkriva velike razlike u gospodarenju otpadom među zemljama EU

Autor:

Kategorija:

spot_img

Posljednjih desetljeća Europska unija (EU) snažno promiče recikliranje i održivo gospodarenje otpadom kroz direktive 2008/98/EC i 2018/851, oblikujući prakse u svim svojim zemljama članicama. Trenutno se 30% komunalnog otpada u EU reciklira, 19% kompostira, 23% spaljuje, a 23% odlaže na odlagališta. Međutim, postoje značajne regionalne varijacije unutar EU. 

Dok Grčka i druge mediteranske i balkanske zemlje preferiraju odlaganje na odlagališta, Njemačka i ostale zapadne i središnje zemlje EU prioritiziraju recikliranje i kompostiranje. Istovremeno, nordijske zemlje se više oslanjaju na spaljivanje otpada. 

Kako bi se uhvatili u koštac s ovim razlikama, razvijen je novi sustav bodovanja održivosti za evaluaciju i usporedbu strategija gospodarenja komunalnim otpadom zemalja EU. Ovaj sustav uzima u obzir ne samo stope recikliranja, kompostiranja, spaljivanja i odlaganja, već i količinu generiranog komunalnog otpada po stanovniku.

Zemlje poput Njemačke, Nizozemske i Švedske ostvaruju najviše bodova zahvaljujući niskoj proizvodnji komunalnog otpada, visokim stopama recikliranja (>35%), minimalnom odlaganju (<1%) i značajnom spaljivanju. S druge strane, Cipar, Malta i Grčka imaju niže rezultate zbog oslanjanja na odlagališta i nižih stopa recikliranja.

Studija otkriva da je Nizozemska zemlja s trenutno najodrživijom strategijom gospodarenja komunalnim otpadom u EU. Njena sveobuhvatna strategija u 2020. godini uključivala je 57% recikliranja i kompostiranja, 42% energetske oporabe i spaljivanja te samo 1% odlaganja. S druge strane, čak 7 zemalja EU – Irska, Danska, Portugal, Hrvatska, Grčka, Malta i Cipar – ostvaruju negativne bodove zbog primjene najmanje održivih praksi gospodarenja otpadom.

Rezultati pokazuju da najpoželjniji profil održivog gospodarenja komunalnim otpadom uključuje najmanje 35% recikliranja i kompostiranja, maksimalno 1% odlaganja, dok ostatak treba pokriti spaljivanje, bilo u energetske ili druge svrhe. Ovaj profil treba biti kombiniran s umjerenom proizvodnjom otpada, koja ne smije prelaziti 600 kg po stanovniku godišnje. Njemačka, Nizozemska i Švedska upravo slijede ovakav profil i stoga ostvaruju najviše bodova.

Još jedno zanimljivo otkriće je da Njemačka, Francuska i Italija zajedno recikliraju više od polovice (58%) ukupne godišnje reciklirane količine komunalnog otpada u EU. Isto tako, većina zapadnih zemalja EU ostvaruje odlične stope recikliranja i kompostiranja još od 2004. godine, dok je većina istočnih zemalja EU značajne stope dostigla tek nakon gotovo dva desetljeća.

Regionalni okvir pokazuje da gotovo sve mediteranske i balkanske zemlje EU biraju odlaganje komunalnog otpada na odlagališta. Istovremeno, gotovo sve zapadne i središnje zemlje EU uglavnom recikliraju i kompostiraju svoj otpad, s tek ponekim iznimkama. Nordijske zemlje EU pak spaljuju svoj komunalni otpad, bilo u energetske ili druge svrhe.

Ova studija naglašava potrebu za ciljanim intervencijama i inicijativama na nacionalnoj i EU razini kako bi se ublažile ove razlike. Korištenjem ovih uvida, donositelji politika mogu učinkovito rasporediti resurse, poticati suradnju i motivirati građane da ostvare zajedničke ekološke ciljeve, kao i ciljeve održivog razvoja UN-a. 

Uvođenje ovog novog sustava bodovanja održivosti i njegovi ažurirani rezultati sažimaju i koncentriraju ključne informacije o različitim nacionalnim strategijama gospodarenja otpadom. Tako kreatorima politika, praktičarima i dionicima pružaju vrijedne spoznaje o praksama i trendovima gospodarenja komunalnim otpadom, primjerice unutar EU.

To znanje pomoći će im u pokretanju ciljanih intervencija i inicijativa koje dosljedno slijede načela održivosti i održivog razvoja. Primjerice, mogu učinkovito alocirati resurse za korištenje otpada kao sirovine u više ciklusa, poticati suradnju javnog i privatnog sektora u postizanju zajedničkih ekoloških ciljeva, promicati politike koje građanima usađuju ekološki održiv način razmišljanja te povećati njihovu ekološku svijest, posebno u gusto naseljenim gradovima i općinama.

Stoga ovaj novi sustav bodovanja može poslužiti kao alat za vršenje pritiska na ekološki najmanje osviještene vlade diljem svijeta da usvoje modele održivijeg razvoja. No potrebna su daljnja istraživanja kako bi se proširili, razvili i unaprijedili aspekti, učinkovitost i preciznost ovog preliminarnog sustava evaluacije održivosti.

Zaključno, ova studija predstavlja nov i inovativan pristup razumijevanju i rješavanju razlika u praksama gospodarenja komunalnim otpadom unutar EU. Donositeljima politika pruža dragocjene uvide koji mogu informirati buduće intervencije i inicijative usmjerene na postizanje ciljeva održivog razvoja. Istovremeno, otvara i nova pitanja za daljnja istraživanja u ovom važnom području.

SAVJETODAVNI PARTNER

Pročitajte više

Povezani članci