Italija je iskoristila jednu od najosjetljivijih odredbi nove europske Uredbe o ambalaži i ambalažnom otpadu (PPWR): za određene vrste ambalaže na svojem tržištu umjesto mogućnosti recikliranja zahtijeva certificiranu kompostabilnost. Uredba-zakon br. 143 objavljena je 7. kolovoza 2026., a na snagu je stupila sljedećeg dana, četiri dana prije nego što se PPWR počeo primjenjivati. Odnosi se na ambalažu za svježe voće i povrće, ugostiteljstvo i catering, pojedinačne porcije hrane te hotelijerstvo.
Europsko udruženje industrije bioplastike European Bioplastics (EUBP) odluku je pozdravilo priopćenjem pod naslovom „Italija u zakon pretvara zahtjev PPWR-a za organsko recikliranje”. Organskim recikliranjem u europskom se zakonodavstvu naziva aerobna i anaerobna obrada biorazgradivog otpada, odnosno kompostiranje i anaerobna digestija. Prema EUBP-u, za navedene primjene certificirana kompostabilnost u Italiji više nije dobrovoljno svojstvo proizvoda, nego uvjet za pristup tržištu. Proizvođači, prerađivači, vlasnici robnih marki, trgovci i uvoznici moraju zadovoljiti zahtjeve certifikacije, označavanja i postupanja s ambalažom nakon uporabe.
„Ambalaža nije kružna zato što je zakonodavstvo opisuje kao reciklažnu. Kružna je kada se doista prikupi i vrati u proizvodnu uporabu”, izjavila je glavna tajnica EUBP-a Lorenza Romanese. Za primjene jako onečišćene hranom, dodala je, ambalaža koja se može certificirano organski reciklirati daje bolji okolišni rezultat jer biootpad s visokim udjelom vlage otežava materijalno recikliranje i pogoršava spaljivanje. Udruženje istodobno naglašava da talijanska mjera nije opće izuzeće za jednokratnu ambalažu: pravila o sprječavanju nastanka i smanjenju ambalažnog otpada i dalje vrijede, a kompostabilnost treba primjenjivati selektivno, ondje gdje to opravdavaju i namjena i sustav gospodarenja otpadom.
Iza kratkog priopćenja stoji, međutim, složenija priča. Talijanski zakon u međuvremenu je izmijenjen u parlamentu, dio obveze privremeno je suspendiran, a očekuju se i smjernice Europske komisije koje bi mogle odrediti konačan doseg mjere.
Odredba koja se mogla iskoristiti samo do 12. kolovoza
PPWR polazi od načela da sva ambalaža na tržištu EU-a mora biti pogodna za recikliranje. Kompostabilnost je iznimka, i to namjerno uska. U obrazloženju Uredbe zakonodavac upozorava da je tok biootpada često onečišćen konvencionalnom plastikom, a tokovi materijalnog recikliranja kompostabilnom plastikom. Potrošačima je sve manje jasno kamo koja ambalaža pripada, pa kompostabilnu ambalažu treba propisivati samo kada donosi jasnu korist za okoliš ili zdravlje. Primjer koji Uredba navodi su vrećice čaja, kod kojih je sadržaj gotovo nemoguće odvojiti od ambalaže.
Na razini cijele Unije obveza je zato ograničena na malo proizvoda. Propusne vrećice za čaj, kavu i druge napitke te mekane jednodozne jedinice koje se odlažu zajedno s proizvodom moraju biti kompostabilne do 12. veljače 2028., kao i naljepnice na voću i povrću. Uz to, članak 9. stavak 2. državama članicama daje dvije mogućnosti, ali samo ako dopuštaju prikupljanje kompostabilnog otpada zajedno s biootpadom i ako imaju sustave prikupljanja i obrade koji osiguravaju da takva ambalaža doista završi u toku biootpada. Prema točki (a), mogu propisati kompostabilnost jednodoznih jedinica za kavu, čaj i druge napitke koje nisu od metala te laganih i vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje. Prema točki (b), mogu zadržati obvezu kompostabilnosti za drugu ambalažu, ali samo onu za koju su takvu obvezu propisale prije početka primjene Uredbe.
Upravo ta vremenska odrednica objašnjava žurbu talijanske vlade. Europska komisija u službenim je smjernicama za primjenu PPWR-a protumačila da države o dodatnim kompostabilnim formatima mogu odlučiti do 12. kolovoza 2026. te da za njih smiju propisati samo industrijsku kompostabilnost, ne i onu u kućnim kompostiraonicima. Komisija je državama savjetovala da takve proizvode objave na jasnim popisima i o njima obavijeste gospodarske subjekte, javnost i Komisiju. U priopćenju sa sjednice Vijeća ministara od 4. kolovoza talijanska vlada izričito navodi da je „pravodobno stupanje na snagu” uvjet koji postavlja Uredba, a kao cilj mjere navodi očuvanje kontinuiteta proizvodnje domaćeg lanca kompostabilne bioplastike.
Postupak je započeo ranije. Italija je 1. travnja 2026. Komisiji prijavila nacrt propisa u sustavu TRIS, kroz koji države članice unaprijed najavljuju tehničke propise kako bi Komisija i druge članice mogle provjeriti njihovu usklađenost s pravilima unutarnjeg tržišta. Razdoblje mirovanja isteklo je 7. srpnja. Prema talijanskom stručnom portalu Plastix, Komisija je u tom postupku dala primjedbu o datumu početka obveze, koju je vlada prihvatila. U nacrtu se, osim članka 9. stavka 2. točke (b), spominju i postupci za izuzeća od zabrana iz Priloga V. PPWR-a, što upućuje na to da Italija mjerom želi osigurati i položaj kompostabilnih formata nakon 2030., kada na snagu stupaju zabrane određene jednokratne plastične ambalaže.
Što talijanski zakon propisuje i što je parlament promijenio
Nova odredba upisana je u talijanski zakonik o okolišu kao članak 226-quinquies. Propisuje da se određena jednokratna plastična ambalaža smije prvi put staviti na talijansko tržište samo ako je biorazgradiva i kompostabilna te tako certificirana. Kao referentna norma navodi se EN 13432 ili jednakovrijedne norme. Obveza je na snazi od 8. kolovoza 2026., ali se kazne primjenjuju tek od 1. siječnja 2030. Iznose od 2.500 do 25.000 eura, a ako vrijednost ambalaže prelazi deset posto prometa prekršitelja, gornja granica može se učetverostručiti.
Parlament je uredbu-zakon potvrdio Zakonom br. 173 od 5. listopada 2026. uz tri važne izmjene. Najznačajnija je novi stavak koji privremeno izuzima pakiranja svježeg voća, povrća, začinskog bilja, uzgojenih gljiva i narezanog povrća spremnog za uporabu manja od 1,5 kilograma. Izuzeće vrijedi dok Europska komisija ne objavi smjernice, koje se prema tekstu zakona očekuju do 12. veljače 2027. Druga izmjena oslobađa od kazne operatera koji dokaže da je ambalažu kupio uz odgovarajuću dokumentaciju o sukladnosti, osim ako je znao za nesukladnost. Treća dopušta agroturizmima sa smještajem da u sobama i dalje nude kozmetiku u pojedinačnim pakiranjima, ako je ambalaža certificirano biorazgradiva i kompostabilna.
Upravo izuzeće za voće i povrće otvorilo je novo pitanje. Udruga poljoprivrednika Confagricoltura podržava njegov smisao, ali upozorava da bi suspenzija, prema nekim tumačenjima, mogla dovesti u pitanje uvjet da je obveza za te proizvode na snazi od prije 12. kolovoza 2026. Prema udruzi, upravo je taj uvjet temelj za odstupanje nakon 2030. „Današnje izuzeće moglo bi stajati sutrašnjeg odstupanja”, upozorava Confagricoltura i traži pravnu analizu te očitovanje Komisije.
Industrija pozdravlja, zagovornici ponovne uporabe upozoravaju
Talijanska industrija bioplastike mjeru doživljava kao potvrdu svojeg modela. Predsjednik udruženja Assobioplastiche Luca Bianconi nazvao ju je važnim rezultatom za domaći lanac kompostabilne bioplastike i signalom pravne sigurnosti, a izuzeće za voće i povrće opisao je kao „privremeni dio slagalice” koji poduzećima daje vremena za prilagodbu. „Pravna sigurnost bitan je uvjet da bi poduzeća mogla ulagati”, izjavila je Catia Bastioli, predsjednica talijanskog klastera kružnog biogospodarstva SPRING. Profesor upravnog prava i prava okoliša sa Sveučilišta Roma Tre Francesco de Leonardis ocijenio je da je Italija bila jedina europska zemlja koja je iskoristila tu priliku.
Težinu industrijskog argumenta potkrepljuju podaci o talijanskom sustavu za biootpad, koje prenosi zaklada Re Soil prema državnom zavodu za zaštitu okoliša ISPRA. Godišnje se odvojeno prikupi više od 7,5 milijuna tona organskog otpada, što čini oko 40 posto svega odvojeno prikupljenog otpada, a obrađuje ga više od 360 postrojenja za kompostiranje i anaerobnu digestiju. Stopa recikliranja kompostabilne plastične ambalaže, prema istom izvoru, premašila je europski cilj za 2025. To je upravo vrsta infrastrukture koju članak 9. stavak 2. postavlja kao uvjet.
Kritičari ne osporavaju te brojke, nego smjer mjere. Prema pisanju portala Renewable Matter, okolišne organizacije upozoravaju da uredba-zakon zamjenjuje jednu vrstu jednokratne ambalaže drugom, umjesto da daje prednost ponovnoj uporabi, što je jedno od temeljnih načela PPWR-a. Silvia Ricci, voditeljica nacionalne kampanje za ponovnu uporabu „A buon rendere”, ističe da su pojedinačna pakiranja začina „upravo ona suvišna ambalaža koju nam PPWR nalaže ukloniti”. Giorgio Bagordo, stručnjak za plastiku u WWF-u Italija, upozorava da kompostabilnu bioplastiku ne treba smatrati dovoljnim rješenjem za problem otpada u okolišu te da je ključno smanjenje ambalaže na izvoru.
Talijanska rasprava pritom nije crno-bijela. Senatorica Gisella Naturale protivila se upravo izuzeću za voće i povrće, smatrajući pogrešnim „ostati zatvoren u modelu recikliranja i podcjenjivati kompostiranje i ponovnu uporabu”. Isti portal podsjeća i na tržišne pokazatelje: prema udruženju Assobioplastiche, promet talijanske industrije bioplastike 2024. bio je pet posto niži nego 2022., a iskorištenost globalnih kapaciteta za proizvodnju bioplastike pala je s 68 na 58 posto. U tom svjetlu obveza kompostabilnosti ima i jasnu industrijsko-političku dimenziju, koju talijanska vlada ni ne skriva.
Za kompostane je važno još jedno pitanje, koje ni EUBP ni talijanska vlada ne otvaraju: razgrađuje li se certificirana ambalaža i u stvarnim uvjetima. Norma EN 13432 laboratorijski je test, a kompostane u Europi rade s vrlo različitim trajanjem i načinima obrade. Upravo to istražuje europski projekt COMPERF4EU, o kojem je kompost.hr nedavno pisao.
Što talijanski primjer znači za Hrvatsku
U javno dostupnim izvorima kompost.hr nije pronašao da je Hrvatska do 12. kolovoza 2026. propisala obvezu kompostabilnosti za dodatne vrste ambalaže. Prema tumačenju Komisije, ta je mogućnost time zatvorena. Hrvatska bi i teško mogla zadovoljiti uvjet iz članka 9. stavka 2. Prema izvješću o komunalnom otpadu za 2024., odvojeno je prikupljena tek trećina od oko 527.000 tona nastalog biootpada, a sustavi obrade još se izgrađuju. U takvim uvjetima kompostabilna ambalaža završavala bi pretežno u miješanom komunalnom otpadu, odnosno na odlagalištu, gdje njezina kompostabilnost nema nikakvu vrijednost.
To ne znači da se Hrvatske tema ne tiče. Od 12. veljače 2028. kompostabilne moraju biti propusne vrećice za čaj i kavu, mekane jednodozne jedinice i naljepnice na voću i povrću u cijelom EU-u, pa će takva ambalaža u većim količinama dolaziti i u hrvatski biootpad. Kompostane i postrojenja za anaerobnu digestiju morat će procijeniti mogu li je obraditi u svojim uvjetima i koliko dugo traje njihov postupak. Općine i komunalna poduzeća morat će građanima jasno objasniti koji kompostabilni proizvodi smiju u spremnik za biootpad, a koji ne.
Posredno su pogođeni i hrvatski proizvođači ambalaže te izvoznici hrane na talijansko tržište. Za ambalažu iz četiri obuhvaćene skupine, ako se na talijansko tržište stavlja prvi put, certificirana kompostabilnost postaje uvjet pristupa, uz dokumentaciju o sukladnosti kojom se kupac može braniti od kazne. Do 2030. kazne se ne izriču, ali talijanski savjetnici upozoravaju da nesukladna ambalaža i prije toga krši zakon koji je na snazi te da trgovinski lanci već mogu tražiti sukladnost ugovorima.
Najveća pouka talijanskog primjera možda je ona koju ističe i sama industrija bioplastike: kompostabilnost ima smisla samo ondje gdje proizvod, prikupljanje i obrada rade zajedno. Za Hrvatsku to znači da pitanje kompostabilne ambalaže ne počinje od ambalaže, nego od odvojenog prikupljanja biootpada i dovoljnog broja kompostana.
Izvori
- European Bioplastics: Italy locks in Packaging and Packaging Waste Regulation requirement for organic recycling, priopćenje, 6. 8. 2026. (PDF)
- Europska komisija: Prilog smjernicama za primjenu Uredbe (EU) 2025/40, C(2026) 2151, poglavlja 8 i 9
- TRIS: obavijest 2026/0167/IT
- ANSA: Cdm, decreto legge su imballaggi compostabili per ortofrutta, catering e monoporzioni, 5. 8. 2026.
- Confagricoltura Veneto: Compostabilità degli imballaggi, convertito in legge il DL 143/2026
- Plastix: Confermato l’obbligo di compostabilità per alcuni imballaggi monouso
- Re Soil Foundation: Ortofrutta e ristorazione, obbligo compostabilità per gli imballaggi
- Renewable Matter: Decreto imballaggi impone compostabilità ma dimentica riuso
- Italian Berry: PPWR Italy 2030; Normativa Alimentare: Imballaggi compostabili obbligatori dal 2026
- Food Packaging Forum: Italy requests PPWR exception for compostable or biodegradable single-use plastics
- ISGO portal: Izvješće o komunalnom otpadu za 2024. godinu
SAVJETODAVNI PARTNER
