Novi EU zakon o monitoringu i otpornosti tla

Početak nove EU direktive za monitoring i upravljanje tlom

Europska unija ovih je dana predstavila novu direktivu o monitoringu i otpornosti tla, koja ima za cilj osigurati zdravlje svih tala na području EU-a do 2050. godine. Ova dugoočekivana zakonodavna inicijativa donosi opsežne mjere za praćenje stanja tala, održivo upravljanje tlom i sanaciju onečišćenih lokacija.

Premda mnogi postojeći propisi EU-a već imaju veze s tlom, do sada nije postojao cjeloviti zakonodavni okvir posvećen toj važnoj sastavnici okoliša. Novom direktivom, poznatom i kao “Zakon o tlu”, želi se ispuniti taj pravni vakuum i osigurati sustavno praćenje i upravljanje tlom na razini cijele Unije.

Monitoring i ocjenjivanje zdravlja tla

Ključna odredba nove direktive jest obveza država članica da uspostave sustave monitoringa za praćenje zdravlja tla na svojem području. Svaka država članica morat će podijeliti svoje teritorij na “područja tla”, koja će se razlikovati po značajkama poput tipa tla, klimatskih uvjeta, korištenja zemljišta i sl. Zatim će u svakom od tih područja provoditi periodična mjerenja i ocjenjivanje zdravlja tla na temelju unaprijed definiranih parametara i kriterija.

Prilog I. direktive sadrži popis takvih deskriptora tla i kriterija za zdravo stanje tla. Oni su podijeljeni na tri kategorije: deskriptori s kriterijima za zdravo stanje tla određenim na razini EU-a, deskriptori s kriterijima koje određuju same države članice, te deskriptori bez unaprijed utvrđenih kriterija. Države članice će moći prilagoditi neke od EU kriterija prema svojim specifičnim uvjetima, ali i uvesti dodatne deskriptore i indikatore prema vlastitim potrebama.

Mjerenja stanja tla morat će se obavljati barem svakih pet godina, a ocjenjivanje zdravlja tla na temelju tih podataka također barem jednom u pet godina. Tlo će se smatrati zdravim samo ako zadovoljava sve kriterije za zdrave deskriptore (“one out, all out” pristup).

Kako bi podržala napore država članica, Europska komisija će obavljati vlastita terenska istraživanja, razvijati daljinske proizvode za praćenje stanja tla te uspostaviti digitalni portal s podacima o zdravlju tla.

Održivo upravljanje tlom

Osim sustavnog praćenja, direktiva nalaže državama članicama da definiraju i provedu mjere za održivo upravljanje tlom na svojem području. To uključuje određivanje prihvatljivih i neprihvatljivih praksi gospodarenja tlom, uzimajući u obzir vrstu, stanje i namjenu tla.

Države članice morat će uskladiti te mjere s relevantnim planovima i propisima EU-a, poput strategija zaštite prirode, programa za poljoprivredu, upravljanja vodama ili energetike. One će također morati osigurati pristup savjetima, obuci i drugim oblicima podrške za zemljovlasnike i upravitelje tla u primjeni održivih praksi.

U slučaju tala lošijeg zdravstvenog stanja, države članice će morati definirati i provesti mjere obnove, kako bi se ona dovela u zdravo stanje.

Nadalje, direktiva pred države članice postavlja i zahtjeve u vezi s ograničavanjem zauzeća zemljišta. One će morati pratiti pokazatelje zauzeća i nepropusnosti tla, te primjenjivati načela za minimiziranje i kompenzaciju negativnog utjecaja na ekološke funkcije tla.

Onečišćena područja

Države članice će morati identificirati i istražiti potencijalno onečišćena područja, te procijeniti i sanirati ona za koja se pokaže da predstavljaju neprihvatljiv rizik za ljudsko zdravlje ili okoliš. Pri tome će primjenjivati pristup temeljen na procjeni rizika.

One će morati uspostaviti javno dostupni registar potencijalno i stvarno onečišćenih lokacija, koji će redovito ažurirati. Europska komisija će pak podržavati aktivnosti država članica u toj sferi, kroz smjernice i alate.

Ostale odredbe

Direktiva sadrži i niz drugih zahtjeva, poput obveze informiranja javnosti o stanju tla, osiguranja pristupa pravosuđu te određivanja sankcija za kršenje propisa.

Ona također predviđa evaluaciju napretka u njezinu provođenju nakon šest godina, što bi moglo rezultirati i daljnjim pooštrenjima.

Reakcije dionika

Prijedlog direktive izazvao je široku raspravu među različitim dionicima. Dok mnogima nedostaje konkretnije vremensko planiranje i obvezujući ciljevi, neki pak smatraju da je ona preambiciozna i da bi mogla prekomjerno opteretiti gospodarstvo.

Nevladine organizacije izrazile su žaljenje zbog nedostatka konkretnog plana s međuciljevima za postizanje krajnjeg cilja do 2050. godine. One smatraju da bi direktiva trebala propisati obvezu unosa više pokazatelja biološke raznolikosti tla, kao i obvezujući cilj “nulte stope zauzeća zemljišta” do 2050.

Poljoprivredne udruge zabrinute su da bi propisane mjere održivog gospodarenja mogle ograničavati neke uobičajene poljoprivredne prakse, te traže više fleksibilnosti. One također inzistiraju da se u obzir uzme i socioekonomska funkcija tla, a ne samo ekološka.

S druge strane, predstavnici industrije kemikalija i građevinarstva upozoravaju na moguće negativne učinke mjera poput ograničavanja zauzeća zemljišta na njihove djelatnosti. Traže da se propisi prilagode realnosti i potrebama sektora.

Znanstvenici, pak, smatraju da predloženi indikatori biološke raznolikosti tla nisu prikladni te predlažu alternativne pristupe ocjenjivanju zdravlja tla.

Zaključno, očito je kako će implementacija ove direktive zahtijevati pažljivo balansiranje brojnih interesa i usklađivanje s postojećim propisima. Svi se slažu o potrebi boljeg upravljanja i zaštite tala na razini EU-a, no jedinstvenog pogleda na najbolji način za to postizanje zasad nema.

Sljedeći koraci

Europski parlament je u travnju 2024. usvojio svoje stajalište u prvom čitanju, a Vijeće EU-a svoje opće stajalište u lipnju iste godine. Sada su u tijeku pregovori o konačnom tekstu direktive između te dvije institucije.

Nakon usvajanja, države članice će imati četiri godine za uspostavu sustava monitoringa i inventara onečišćenih lokacija, te pet godina za definiranje praksi održivog gospodarenja tlom. Europska komisija će pratiti provedbu i ocijeniti napredak nakon šest godina, s mogućnošću daljnjih izmjena propisa.

Cjelokupni proces s primjenom nove direktive o tlu trajat će desetljećima, no ona svakako predstavlja važan korak prema sustavnijem upravljanju i zaštiti ovog oskudnog, ali ključnog prirodnog resursa.