Različiti pristupi, jednako impresivni rezultati
Novo istraživanje objavljeno u časopisu Sustainability donosi fascinantnu analizu kako su dvije najveće zapadne ekonomije – Europska unija i Sjedinjene Američke Države – postigle značajan napredak u smanjenju emisija metana iz sektora gospodarenja otpadom. Studija, koju je proveo međunarodni tim znanstvenika, pokazuje da su obje strane uspjele smanjiti emisije metana za više od 38% u razdoblju od 1990. do 2021. godine, ali su do tog cilja došle potpuno različitim putevima. Posebno je zanimljivo da je EU svoj uspjeh temeljila na strogoj regulativi i direktivama koje su zahtijevale konkretne ciljeve od država članica, dok je SAD razvio sustav dobrovoljne suradnje između različitih dionika u sektoru gospodarenja otpadom.
Impresivna transformacija europskog sustava gospodarenja otpadom
Europska unija je kroz godine doživjela dramatičnu transformaciju u načinu na koji upravlja otpadom. Godine 1995., čak 61% komunalnog otpada završavalo je na odlagalištima. Međutim, do 2022. godine ta je brojka pala na samo 23%, što predstavlja revolucionarnu promjenu u pristupu gospodarenju otpadom. Danas u EU recikliranje zauzima prvo mjesto s udjelom od 30% u ukupnom gospodarenju otpadom, a slijedi ga energetska oporaba otpada s 26%. Posebno je impresivan podatak da je kompostiranje utrostručeno u odnosu na 1995. godinu i danas čini 19% tretmana otpada. Ova transformacija rezultat je agresivne europske legislative, posebno Direktive o odlagalištima otpada (31/1999) koja je postavila vrlo ambiciozne ciljeve – količina biorazgradivog komunalnog otpada koja završava na odlagalištima mora se do 2035. godine smanjiti na samo 10% količine iz 1995. godine.
Američki pristup: Dobrovoljno partnerstvo donosi rezultate
Sjedinjene Američke Države odabrale su drugačiji put, koji se pokazao jednako učinkovitim. Kroz EPA-in program LMOP (Landfill Methane Outreach Program), SAD je razvio sustav dobrovoljnog partnerstva između zajednica, operatera odlagališta, komunalnih poduzeća i drugih dionika. Rezultati su impresivni – količina metana koja se ispušta u atmosferu smanjena je s 80% ukupno generiranog metana u 1990. na samo 30% u 2022. godini. Od ukupno 2642 odlagališta u SAD-u (aktivnih ili zatvorenih), oko 21% već je implementiralo praksu smanjenja emisija metana. Posebno je značajan podatak da 63% projekata za iskorištavanje deponijskog plina proizvodi električnu energiju, dok se 17% plina transportira cjevovodima do obližnjih korisnika gdje zamjenjuje fosilna goriva.
Razlike u količinama otpada i pristupu recikliranju
Istraživanje je otkrilo značajne razlike u količinama proizvedenog otpada između dva sustava. U 2018. godini prosječni stanovnik EU proizveo je 494,4 kg otpada godišnje (1,35 kg dnevno), dok je prosječni Amerikanac proizveo čak 811,6 kg (2,22 kg dnevno). Međutim, unatoč većoj populaciji EU (oko 450 milijuna u usporedbi s 330 milijuna u SAD-u), ukupna količina proizvedenog otpada u EU ostala je relativno stabilna između 220 i 229 milijuna tona godišnje od 2000. do 2022. godine. U istom razdoblju, SAD je zabilježio porast količine otpada od 20,1%, dosegnuvši oko 265 milijuna tona godišnje.
Izazovi koji preostaju
Unatoč impresivnom napretku, oba sustava i dalje se suočavaju s značajnim izazovima. U EU je procijenjeno da se još uvijek oko 60% deponijskog plina ispušta u atmosferu, što je gotovo dvostruko više nego u SAD-u. Također, od procijenjenih 500.000 odlagališta u Europi, preko 90% su nesanitarna odlagališta koja ne zadovoljavaju moderne standarde. EU planira adresirati ovaj problem u reviziji Direktive o odlagalištima 2024. godine, koja će uključivati nove mjere za upravljanje deponijskim plinom.
Lekcije za budućnost
Ova studija pruža vrijedne lekcije za zemlje koje tek razvijaju svoje strategije dekarbonizacije sektora otpada. Pokazuje da i pristup “odozgo prema dolje” kroz strogu regulativu, kao i pristup temeljen na dobrovoljnoj suradnji mogu donijeti značajne rezultate. Posebno je važno da su oba sustava postigla značajno smanjenje emisija metana kroz kombinaciju smanjenja količine otpada koji završava na odlagalištima, povećanje recikliranja i kompostiranja, te implementaciju tehnologija za hvatanje i iskorištavanje deponijskog plina. Ovi uspjesi pokazuju da je značajno smanjenje emisija stakleničkih plinova iz sektora gospodarenja otpadom ne samo moguće, već i ekonomski isplativo kroz pravilno planiranje i implementaciju odgovarajućih strategija.


