Gospodarenje otpadom 

Autor:

Kategorija:

spot_img

Gospodarenje otpadom predstavlja složen sustav s velikim brojem aktivnosti koje su u većini slučajeva povezane. Smjernice odgovornog gospodarenja otpadom se najbolje iščitavaju kroz red prvenstva gospodarenja otpadom. Suvremeno gospodarenje otpadom teži prema detaljnom sortiranju otpada, te  što većem iskorištavanju vrijednih sirovina iz otpada u raznim postupcima oporabe, pa je tako odlaganje otpada najnepoželjniji oblik gospodarenja otpadom.

U sastav biootpada spada biološki razgradiv otpad iz kućanstva, restorana, ugostiteljskih i maloprodajnih objekata, slični otpad iz prehrambene industrije, te biorazgradivi (zeleni) otpad iz vrtova i parkova.

Biootpad se odvaja zasebno od ostalog kućnog (komunalnog) otpada na način da unutar vlastitog kućanstva unaprijed pripremimo posebnu posudu (kantu, koš, spremnik) koja će nam poslužiti samo za odlaganje biootpada. Sadržaj posude – odvojeni biootpadse kasnije odlaže u spremnike smeđe boje koji su najčešće postavljeni uz stambene objekte. Odvajanjem biootpada od kućnog otpada omogućavamo komunalnom poduzeću – sakupljaču da preuzme biootpad te da ga odvozi u kompostanu gdje će ga zbrinuti na pravilan način.

Kompostiranje znači aerobnu razgradnju biootpada pri čemu nastaju ugljikov dioksid, voda, toplina i kompost. Razgradnja se odvija uz pomoć mikroorganizama, tj. bakterija, gljiva i aktinomiceta. Ono predstavlja uspješnu metodu s mogućnošću proizvodnje vrijedne sirovine uz istovremeno izbjegavanje proizvodnje metana i procjedne vode s visokim razinama biološkog onečišćenja.

U prirodi proces razgradnje teče neprekidno od postanka života na Zemlji, ali je taj proces vrlo spor pa su već u davnim vremenima pronađeni načini za njegovo ubrzavanje i pojačavanje. Kompostiranjem iz zelenog otpada nastaju vrijedne organske tvari koje poboljšavaju strukturu tla, pomažu zadržavanju vlage, tlo čine prozračnijim, povećavaju mikrobiološku aktivnost tla, obogaćuju ga hranjivim sastojcima te povećavaju otpornost biljaka na nametnike i bolesti.

Smijemo kompostirati
ostaci i kora voća i povrća
ljuske jaja
ostaci kruha/peciva
listovi salate, kelja, blitve i sl.
otkos trave i živice
lišće
granje
uvelo cvijeće
otpalo voće
talog kave i čaja
korov
kora drveta
borove iglice
kosa
dlaka
piljevina
papirnate maramice
otpalo voće

Metode kompostiranja, premda su načela ista, variraju od vrlo malih kompostnih spremnika do onih industrijskih razmjera. Dugačke kompostne hrpe široke 150 do 200 cm visoke 60 do 120 cm jedna su od metoda kompostiranja. Te se hrpe, prema potrebi, preokreću i vlaže. Dužina kompostišta određena je količinom raspoloživa materijala za kompostiranje. Pri takvom načinu kompostiranja, kada se najčešće na sloj tla nabije sloj gline, najprije se stavlja sloj stare slame, pljeve ili listinca, a potom prvi sloj otpadaka. Na prvi sloj otpadaka dolazi oko 10 cm debeo sloj zemlje i tako redom do definitivne visine, kada se hrpa otpadaka oblaže slojem plodne zemlje debljine 10 do 20 cm

Proces kompostiranja

Ručno izdvajanje inertnog otpada

U zelenom otpadu dovezenom na kompostane nađe se određena količina inertnog otpada, koji se konstantno od mljevenja preko prevrtanja do prosijavanja ručno odvaja. Odvojeni inertni otpad odlaže se u kontejner i odvozi na deponij komunalnog otpada.

Usitnjavanje zelenog otpada

Nakon deponiranja zeleni otpad melje se strojem za mljevenje i usitnjavanje. Zeleni otpad se mora usitniti kako bi imao veću kontaktnu površinu sa zrakom i vodom, odnosno optimalne uvjete za reguliranje vodozračnih odnosa u kompostnoj hrpi te da mikroorganizmi započnu razgradnju Veličina čestica u kompostnoj hrpi nakon mljevenja kreće se od 5-60mm.

Miješanje i homogenizacija

Tijekom i nakon mljevenja provodi se miješanje različitih vrsta materijala (trava s lišćem i granjem i sl.). Materijal za kompostiranje mora biti dobro izmiješan jer svaki pojedinačni materijal ima dobre i loše biološko-fizikalno-kemijske karakteristike, ali zajedno pružaju dobre biološke-fizikalno-kemijske uvjete za rast i razvoj mikrobiološke populacije. Miješanjem različitih materijala postiže se dobar C/N odnos od 30:1.

Formiranje, zalijevanje i prevrtanje kompostnih hrpa

Od samljevenog i izmiješanog materijala formiraju se kompostne hrpe trokutastog oblika u presjeku. Visina hrpe je 2,20m, širina u bazi 5m, a dubljina 50m. U tako složenoj hrpi počinju intenzivni procesi razgradnje zelenog otpada što se očituje porastom temperature u kompostnoj hrpi. Slaganje kompostnih hrpa provodi se utovarivačima i rovokopačima. Da se održi vlažnost tijekom procesa u optimalnom području od 50-65%, potrebno je zalijevati hrpe.  U prvoj (vrućoj) fazi kompostiranja, potrošnja vode je velika jer su procesi intenzivni. Kod velikih oborina, hrpe nije potrebno vlažiti. Pojavljuje se i višak vode koji se sakuplja u retencije. Procijedna voda koja prolazi krozkompostni materijal ili kao ocijedna s kompostne plohe bogata je hranjivima i mikroorganizmima što je čini kvalitetnijom za vlaženje kompostnih hrpa. Za tu svrhu služe retencije. Nakon formiranja kompostnih hrpa i razvoja procesa razgradnje mikroorganizmi potroše sav kisik, a zbog zbijanja hrpe pod vlastitom težinom, s vremenom ulazak svježeg zraka i izlazak zraka opterećenog drugim plinovima je otežan, što upućuje na potrebu rahljenja hrpe, odnosno prevrtanja ili upuhivanja svježeg zraka u kompostnu hrpu. Optimalna količina kisika u kompostnoj hrpi je 10-15%. Vrijeme i broj prevrtanja najčešće se određuje praćenjem temperature, ali ovisi i o nizu drugih parametara (veličini hrpe, sastav materijala, tip prevrtača i sl.). Hrpe se prevrću svakih 3-5 dana u početnim fazama kompostiranja pa do 15 dana u vrijeme dozrijevanja komposta.

Kontrola temperature i pH vrijednosti

Od samog formiranja hrpe pa do završetka kompostiranja provodi se konstantno mjerenje temperature. Temperatura u kompostnoj hrpi jedan je od glavnih indikatora intenziteta procesa kompostiranja. U inicijalnoj fazi temperatura se kreće od 30-45°C, dok u termofilnoj fazi (2-3 mjeseca) doseže od 55-68 °C, a prema kraju procesa temperatura polagano pada sve dok ne poprimi vrijednost okoline što je znak da je proces završio. U kompostnim hrpama temperatura uz vlažnost uništava patogene mikroorganizme i sjemenke korova. Vrlo visoke temperature, preko 70°C nisu dopuštene jer uništavaju korisne mikroorganizme, a na 71 °C može doći i do samosterilizacije unutar kompostne hrpe. Mjerenje temperature vrše se termometrom sondom na dubinama od 0,3 m do 2 m. Tijekom procesa mjeri se pH vrijednost koja je bitan faktor u procesu kompostiranja jer različite vrijednosti pogoduju različitim vrstama mikroorganizama. pH se kreće od 5,5 do 6,5 u početnoj fazi kada dolazi do izdvajanja organskih kiselina, da bi kasnije tijekom procesa pH vrijednost porasla, a na kraju u gotovom kompostu postigne vrijednost od 7,5-8. Mjerenja se provode digitalnim pH-metrom.

Prosijavanje komposta i povrat strukturalnog materijala

Proces kompostiranja traje 8-10 mjeseci nakon čega se kompost prosijava. Prosijani kompost jednim dijelom ide izravno u prodaju (rinfuza), dok se jedan dio pakira kao čisti kompost ili se pak koristi kao komponenta u sastavu različitih supstrata. 

Pripremanje supstrata

Za proizvodnju supstrata upotrebljava se više komponenti među kojima je i kompost. Najvažnije komponente su: litvanski treset, kvarcni pijesak, obična zemlja, kompost, makrohanjiva, mikrohranjiva i sl. Prvo se utovarivačem provodi grubo miješanje, a zatim kroz sito od -10mm daljnje miješanje i prosijavanje.

Pakiranje

Kompost i supstrati pakiraju se u vreće od 5, 10, 20, 50l. Pakiranje se obavlja u pakiraoni na liniji za pakiranje.

Kemijska analiza uzoraka

Gotovi kompost i supstrati se kemijski analizriaju na Agronomskom fakultetu u Zagrebu u Zavodu za ishranu bilja. Radi se analiza na mikro i makro hranjiva, teške metale i dr. Analiza uzorka komposta se provodi jednom u sezoni, a supstrata četiri puta godišnje.

SAVJETODAVNI PARTNER

Pročitajte više

Povezani članci