Otpadni mulj – potencijal odložen na odlagalištima: istina ili mit?

Autor:

Kategorija:

spot_img

Gospodarenje otpadom u urbanim sredinama od samog početka nailazi na različita mišljenja, dok se s druge strane, kao rezultat takvog stava rapidno povećava količina otpada na odlagalištima. Jedan od primjera upravo takve prakse jest odlaganje otpadnog mulja dobivenog nakon rada pročistača otpadnih voda. Jasno je kako je nastanak mulja neizbježan nusprodukt rada pročistača i neminovno je kako njegovo zbrinjavanje predstavlja čak i do 50% ukupnih troškova rada samog pročistača.

Upravljanje otpadnim muljem je veliki operativni zadatak koji predstavlja izazov za održivost uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. S druge strane, visoka razina organskog ugljika u otpadnom mulju ukazuje na njegov potencijal iskorištavanja kao i za njegovu oporabu. Organske i hranjive tvari sadržane u mulju najčešće, nažalost, bivaju rasipane na odlagalištima otpada ili u spalionicama, a ni u jednom od navedenih slučajeva nisu iskorištene. Kontinuirano unapređenje tehnologije pročišćavanja rezultiralo je sve većim mogućnostima iskorištavanja mulja, a samo jedno od njih jest primjena u poljoprivredi. Brojna istraživanja u posljednje vrijeme bazirana su upravo na korištenju stabiliziranog otpadnog mulja na poljoprivredno zemljište u svrhu sanacije degradiranih tala kroz poboljšanje strukture ili kao povoljan supstrat za gnojidbu. 

Korištenje otpadnog mulja za kondicioniranje tla nije nepoznanica u zemljama širom svijeta. To potvrđuje i činjenica da se 40% mulja proizvedenog u Europi primjenjuje na poljoprivrednim tlima što na kraju rezultira boljim svojstvima tala kao i većim prinosom uzgojenih kultura. Takvo korištenje otpadnog mulja čini se razumnim i učinkovitim rješenjem za zbrinjavanje, ali samo u slučaju neutralizacije složenih ili potencijalno toksičnih svojstava otpadnog mulja. Ukoliko se mulj nanosi na poljoprivredno zemljište, od iznimne je važnosti znati da se radi o stabiliziranom mulju u kojem su uklonjeni patogeni mikroorganizmi kako ne bi predstavljali prijetnju za okoliš. 

S obzirom na mogućnost zaostajanja potencijalno toksičnih elemenata i patogenih agensa u otpadnom mulju, procesom kompostiranja može se značajno utjecati na njihov udio kao i stabilizirati potencijalno toksične elemente tako da postanu nedostupni biljci. S druge strane tehnikom kompostiranja stabilizira se i organska tvar što u konačnici rezultira proizvodom koji se može klasificirati kao gnojivo s obzirom da sadrži mikro elemente i biljna hraniva uključujuću dušik i fosfor. Nedavno istraživanje provedeno u Brazilu na šećernoj trsci, kulturi poznatoj po visokim zahtjevima kada su u pitanju hranjive tvari, utvrdilo je kako je korištenje kompostiranog otpadnog mulja pozitivno utjecalo na plodnost tla uz značajno smanjenje potreba za mineralnim gnojivima. Dobiveni rezultati potvrđuju kako je moguće na održivi način riješiti problem odlaganja mulja. 

Recikliranje hranjivih tvari iz obnovljivih izvora, kao što je otpadni mulj, kroz poljoprivrednu aplikaciju mogao bi biti važan korak prema kružnom gospodarstvu koje bi moglo dovesti do smanjenih potreba za anorganskim gnojivima. Osim recikliranja organske tvari, korištenje mulja u poljoprivredi dovodi do kruženja fitonutrijenata koje omogućuje poljoprivrednu proizvodnju uz niže troškove što u vrijeme značajnih poskupljenja nikako nije zanemarivo.

Izvori

https://doi.org/10.3390/su14084684

https://doi.org/10.3390/molecules26144371

SAVJETODAVNI PARTNER

Pročitajte više

Povezani članci