Degradacija i dezertifikacija tla predstavljaju rastuću prijetnju europskom poljoprivrednom i ekološkom sustavu. U Europskoj uniji trenutno je između 60 i 73 posto poljoprivrednih tala pogođeno različitim oblicima degradacije, dok je problem dezertifikacije posebno izražen u južnim državama članicama. Ovi zabrinjavajući trendovi zahtijevaju hitnu akciju na razini cijele Unije kako bi se očuvao ovaj vitalni prirodni resurs.
Razmjeri problema u Europskoj uniji
Trenutno je trinaest država članica EU pogođeno dezertifikacijom, i to ne samo na jugu kontinenta već i u središnjoj i istočnoj Europi. Oko 23 posto teritorija EU umjereno je osjetljivo na dezertifikaciju, dok je osam posto visoko podložno ovom procesu. Među najugroženijim zemljama su Mađarska, Bugarska, Španjolska i Italija. Degradacija zemljišta u EU prvenstveno je uzrokovana intenzivnom poljoprivredom koja degradira tla kroz eroziju, salinizaciju i zbijanje. Prekomjerno iskorištavanje vodnih resursa, iscrpljivanje podzemnih voda i smanjenje kvalitete vode zbog prekomjerne uporabe gnojiva dodatni su čimbenici koji doprinose dezertifikaciji.
Između 2012. i 2018. godine, države članice EU izgubile su oko 450 četvornih kilometara tla godišnje zbog širenja naselja i infrastrukture. Europa ima najvišu stopu prekrivanja tla od svih kontinenata, što znači da se prirodno tlo nepovratno gubi pod slojevima betona i asfalta. Kada se tlo jednom prekrije, više ne može apsorbirati vodu, što dodatno doprinosi poplavama.
Podaci Centra za tlo pokazuju kako je na poljoprivrednim tlima Hrvatske prisutan problem smanjenja humoznosti i povećanje kiselosti tla. Prosječan sadržaj humusa je na 60% površina poljoprivrednog tla manji od 2%, na 34,18% površina tla prosječno sadrže između 2-3% humusa, dok je kod samo 5,83 površina zabilježen povoljni sadržaj humusa (viši od 3%). Prema znanstveno istraživačkim radovima, najveći prosječni udio organskog ugljika i ukupnog dušika imaju tla šuma, područja makije i grmlja, močvare i travnjaci, a najmanji površine pod poljoprivrednom proizvodnjom. Od oštećenja tla u Hrvatskoj su prisutni zaslanjenje tala u dolini Neretve, na području Vranskog bazena te u donjem toku rijeke Mirne i Raše u Istri, pri čemu je zaslanjivanje tala i primarnog i sekundarnog karaktera, povezano s prodorom morske vode u zaobalje te njenim korištenjem za navodnjavanje.
Klimatske promjene kao katalizator
Klimatske promjene značajno pogoršavaju postojeće probleme degradacije tla. Program EU za promatranje Zemlje Copernicus zabilježio je gotovo četiri puta više šumskih požara tijekom prve polovice 2022. godine u usporedbi s prosjekom prethodnih 15 godina. Rizik od dezertifikacije očekivano će se povećati zbog sve veće učestalosti i intenziteta ekstremnih klimatskih događaja.
Intenzivna poljoprivreda jedan je od ključnih pokretača dezertifikacije. U Španjolskoj se, primjerice, sve više vode, većinom crpljene iz vodonosnika, koristi za uzgoj voća i povrća za europsko tržište. Industrija se sve više oslanja na podzemne vode. Između 2010. i 2016. godine, potrošnja podzemnih voda za navodnjavanje visoko profitabilnih proizvoda poput jagoda, zelene salate ili brokule povećala se više od pet puta – s četiri na 22 posto.
Politike i mjere zaštite
Europska unija dugo je pokušavala uspostaviti sveobuhvatni pravni okvir za zaštitu tla. Godine 2006. Europska komisija pokrenula je ambicioznu Okvirnu direktivu o tlu koja je trebala uskladiti strategije zaštite tla među državama članicama. Međutim, 2014. godine prijedlog je povučen zbog snažnog protivljenja Austrije, Francuske, Njemačke, Nizozemske i Ujedinjenog Kraljevstva.
Umjesto sveobuhvatne direktive koja bi težila postizanju 100 posto zdravih tala u Europi do 2050. godine, postignut je dogovor samo o usvajanju novog Zakona o praćenju tla koji određuje skup načela za održivo upravljanje tlom i ima za cilj učiniti praćenje zdravlja tla obveznim. Iako je to skroman korak u pravom smjeru, njegovi ciljevi nisu pravno obvezujući, a zakon propušta priliku osigurati integrirano upravljanje tlom.
Budući izazovi i potrebne akcije
Globalno, potražnja za hranom, stanovanjem i infrastrukturom rast će kako raste stanovništvo, pri čemu će urbanizacija i poljoprivreda dovesti do veće potrošnje zemljišta, povećavajući pritisak na plodna tla. Klimatske akcije i mjere zaštite okoliša također polažu pravo na zemljište. Na Konferenciji o bioraznolikosti u Montrealu i Kunmingu 2022. godine, 196 zemalja obvezalo se staviti 30 posto globalnog kopnenog područja pod zaštitu kako bi se zaustavilo i preokrenulo gubitak bioraznolikosti.
Za učinkovitu borbu protiv degradacije i dezertifikacije tla potreban je integrirani pristup koji kombinira zakonodavne mjere, znanstvena istraživanja i aktivno sudjelovanje lokalnih zajednica. Posebno je važno razviti održive poljoprivredne prakse koje mogu očuvati kvalitetu tla uz istovremeno održavanje potrebne razine proizvodnje hrane. Također je ključno poboljšati sustave praćenja i ranog upozoravanja kako bi se pravovremeno identificirali i adresirali problemi degradacije tla.
Budućnost europskih tala ovisi o našoj sposobnosti da uskladimo ekonomske potrebe s ekološkom održivošću. Samo kroz koordinirani napor na svim razinama – od lokalnih zajednica do europskih institucija – možemo se nadati učinkovitom suočavanju s ovim složenim izazovom.
SAVJETODAVNI PARTNER
