Regenerativna poljoprivreda: Brz put do zdravijeg tla

Autor:

Kategorija:

spot_img

Dok konvencionalna poljoprivreda posljednjih desetljeća pokazuje znakove usporavanja rasta produktivnosti, sve se više pažnje posvećuje alternativnim pristupima koji mogu obnoviti zdravlje tla i dugoročno osigurati održivu proizvodnju hrane. Novo istraživanje objavljeno u časopisu “Sustainability” pruža ohrabrujuće dokaze o brzini i učinkovitosti regenerativnih poljoprivrednih praksi u poboljšanju zdravlja tla.

Tim znanstvenika predvođen dr. Ylvom Lekberg s Sveučilišta u Montani pratio je promjene u biološkim, kemijskim i fizikalnim pokazateljima zdravlja tla na radnom gospodarstvu u Kaliforniji tijekom devet godina nakon prelaska s konvencionalne na regenerativnu poljoprivredu. Rezultati su iznenadili čak i same istraživače brzinom i opsegom pozitivnih promjena.

Slika 1. Usporedba praksi u nasadu citrusa pod konvencionalnim upravljanjem na susjednom gospodarstvu, gdje se prostori između stabala prskaju glifosatom tri puta godišnje kako bi se održalo golo tlo, s reprezentativnim uzorkom tla (a), u odnosu na regenerativno gospodarstvo u ovom istraživanju 10 godina nakon implementacije pokrovnih usjeva, rotacijskog napasivanja i dodavanja komposta, s reprezentativnim uzorkom tla (b).

Brze i značajne promjene u ključnim pokazateljima

Istraživanje je obuhvatilo četiri vrste usjeva: nasad avokada, nasad citrusa, pašnjak visoke raznolikosti i povrtnjak. Na svim lokacijama zabilježen je značajan porast organske tvari u tlu (SOM), stabilnosti agregata vode i mikrobne biomase, posebno tijekom prvih pet godina nakon prelaska na regenerativne prakse.

“Promjene u zalihama organske tvari u tlu teško je detektirati”, ističe dr. Lekberg. “No, mi smo zabilježili porast od 13% do čak 100% u različitim usjevima unutar samo pet godina. To sugerira da promjene mogu biti značajne i brze.”

Najmanji porast SOM-a zabilježen je na pašnjaku, gdje su početne razine bile najviše. S druge strane, u povrtnjaku je zabilježeno udvostručenje SOM-a, što ukazuje na posebno važnu ulogu velikih dodataka komposta.

Porast SOM-a imao je višestruke pozitivne učinke. Povećao je sposobnost zadržavanja hranjivih tvari i vode u tlu te stabilnost agregata. To je posebno važno u kontekstu klimatskih promjena i sve češćih suša u Kaliforniji. Prema prethodnim istraživanjima, povećanje SOM-a s 1% na 3% može udvostručiti dostupnost vode biljkama.

Mikrobna biomasa također je doživjela dramatičan porast, između 38% i 178% u različitim usjevima. Međutim, suprotno očekivanjima, nije došlo do povećane dominacije gljiva u odnosu na bakterije. Umjesto toga, biomasa obje skupine mikroorganizama porasla je proporcionalno.

Zanimljivo je da, unatoč značajnom porastu mikrobne biomase, nije zabilježena promjena u ukupnom bogatstvu vrsta bakterija i gljiva. Međutim, detaljnija analiza otkrila je važne promjene u funkcionalnim skupinama gljiva.

Promjene u funkcionalnim skupinama gljiva

Iako ukupno bogatstvo vrsta gljiva nije se promijenilo, istraživači su uočili značajne promjene u zastupljenosti različitih funkcionalnih skupina. Relativna zastupljenost i bogatstvo vrsta saprotrofnih gljiva, koje razgrađuju mrtvu organsku tvar, povećali su se u većini usjeva. To je vjerojatno posljedica povećane dostupnosti i složenosti supstrata zbog dodavanja komposta i pokrovnih usjeva.

Istovremeno, zabilježeno je smanjenje relativne zastupljenosti i bogatstva vrsta potencijalnih biljnih patogena. Ovaj nalaz sugerira potencijal regenerativnih praksi u prirodnoj kontroli biljnih bolesti, što je posebno važno s obzirom na to da se u regenerativnoj poljoprivredi rijetko koriste sintetički pesticidi.

Biomasa arbuskularnih mikoriznih gljiva (AMF) također se povećala u većini usjeva, s iznimkom povrtnjaka. Istraživači pretpostavljaju da su visoke razine fosfora u tlu i često oranje u povrtnjaku mogli suzbiti rast ovih korisnih simbionata.

“Ukupno gledano, povećanje zastupljenosti mutualista u odnosu na potencijalne patogene u većini usjeva u skladu je s teorijskim predviđanjima i prethodnim studijama koje su izvijestile o smanjenoj učestalosti bolesti nakon implementacije regenerativnih praksi,” napominje dr. Lekberg.

Stabilnost agregata i odnos s mikroorganizmima

Stabilnost agregata tla, ključni pokazatelj fizičkog zdravlja tla, također se značajno poboljšala tijekom istraživanja. Promjene su uvelike pratile porast SOM-a, što potvrđuje blisku vezu između ova dva parametra.

Istraživači su otkrili pozitivnu korelaciju između stabilnosti agregata i ukupne mikrobne biomase (R = 0,58), kao i biomase AMF (R = 0,39). Iako ovi koeficijenti korelacije nisu izrazito visoki, oni odražavaju složenost interakcija u tlu, gdje brojni kemijski i biološki čimbenici utječu na fizikalna svojstva tla.

“Pozitivna korelacija između zastupljenosti AMF i stabilnosti agregata sugerira potencijalnu ulogu ovih gljiva u poboljšanju strukture tla,” objašnjava dr. Lekberg. “To je u skladu s prethodnim istraživanjima koja su dokumentirala važnost AMF u formiranju i stabilizaciji agregata tla.”

Utjecaj na dostupnost hranjivih tvari

Zanimljivo je da, unatoč značajnim promjenama u organskoj tvari i mikrobiološkim parametrima, istraživanje nije otkrilo konzistentne promjene u dostupnosti hranjivih tvari među usjevima. Ovo sugerira da regenerativne prakse mogu poboljšati zdravlje tla bez dramatičnih promjena u hranjivim tvarima, što je ohrabrujuće s obzirom na izazove balansiranja opskrbe i potražnje hranjivih tvari bez sintetičkih gnojiva.

Ipak, zabilježene su neke promjene. Kapacitet izmjene kationa (CEC) povećao se u svim usjevima osim u nasadu citrusa, što je vjerojatno posljedica povećanja organske tvari. pH tla ostao je stabilan u većini usjeva, s iznimkom povrtnjaka gdje je zabilježeno blago smanjenje.

Ograničenja i buduća istraživanja

Autori studije ističu nekoliko ograničenja svog istraživanja. Budući da je provedeno na radnom gospodarstvu, nije bilo kontrolnih područja koja su nastavila s konvencionalnim praksama. To ostavlja mogućnost da su neke od uočenih promjena bile vremenske, a ne vezane uz promjenu upravljanja. Međutim, istraživači smatraju da nema razloga očekivati da bi se organska tvar u tlu povećavala samo s vremenom, posebno s obzirom na to da su nasadi avokada i citrusa bili stariji od 20 godina.

Također, budući da je fokus bio na zdravlju tla, studija ne pruža informacije o promjenama u prinosima. Poznato je da prinosi mogu privremeno pasti prilikom prelaska s konvencionalne na regenerativnu poljoprivredu, iako povećana tržišna vrijednost proizvoda može nadoknaditi gubitke u prihodima.

Zaključak i implikacije

Ovo istraživanje pruža snažne dokaze da prelazak na regenerativne poljoprivredne prakse može rezultirati brzim i održivim poboljšanjima u mnogim abiotičkim i biotičkim svojstvima tla važnim za njegovo zdravlje. Posebno je ohrabrujuće da su značajne promjene uočene već u prvih pet godina nakon prelaska na nove prakse.

Rezultati naglašavaju potencijal molekularnih alata u otkrivanju suptilnih, ali važnih promjena u mikrobnim zajednicama tla. Iako ovi alati još uvijek nisu široko zastupljeni u procjenama zdravlja tla, ova studija pokazuje njihovu vrijednost u detektiranju promjena među funkcionalnim skupinama gljiva koje mogu značajno utjecati na funkciju tla.

Dr. Lekberg zaključuje: “Naši rezultati pokazuju da regenerativne prakse mogu brzo i značajno poboljšati zdravlje tla. To je ohrabrujuće za poljoprivrednike koji razmišljaju o prelasku na održivije metode uzgoja. Međutim, potrebna su daljnja istraživanja kako bismo bolje razumjeli dugoročne učinke ovih praksi na prinose i ekonomsku održivost gospodarstava.”

Ova studija predstavlja važan korak u razumijevanju potencijala regenerativne poljoprivrede. Dok svijet traži održiva rješenja za proizvodnju hrane u kontekstu klimatskih promjena i degradacije okoliša, ovakva istraživanja pružaju dragocjene uvide u alate i prakse koje mogu pomoći u obnovi zdravlja tla i osiguranju dugoročne produktivnosti poljoprivrednih sustava.

SAVJETODAVNI PARTNER

Pročitajte više

Povezani članci